Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/karlin

Marketing

Wish you were here..

Tako, ti misliš da možeš razlikovati
Raj od Pakla, plavo nebo od boli.
Možeš li razlikovati zeleno polje
Od hladne čelične pruge?
Osmijeh od maske?


Dugo nije bilo novog posta..krivim nedostatak vremena i inspiracije..shame on you!!
Moram zahvaliti onima koji su mi predložili knjigice za čitatJ.. Odem jučer do knjižnice s namjerom da posudim knjige al' me zaustavi natpis '' preporučamo mladima'' (tak nekaj , u tom smislu)..Sretno dijete, divljina, Pink Floyd, 41, 5 celzijevih stupnjeva, naka knjiga o miru..naravno ja pokupim sve te knjige, tip me gleda i pita :» To buš sve pročitala?» ja odgovorim da budem, a on onak sarkastično: »Čisto sumnjam»..došlo mi je da mu cijeli taj bunt knjiga koje sam imala u rukama bacim na glavu i pobjedonosno izađem uz neki ponižavajući komentar..al' naravno nisam..da

Jesu li te naveli da zamijeniš
Svoje heroje za duhove?
Vreli pepeo za drveće?
Vruć vjetar za hladni povjetarac?
Bezlični komfor za promjenu?
I jesi li zamijenio
Sporednu ulogu u ovom ratu
Za glavnu u nekom kavezu
?


Image and video hosting by TinyPic

Kiša pada…baš me to uspavljuje..
Luno park je u gradu al' nemrem ići zbog kiše..šmjc..
Volim te ringišpile..kao da me vraćaju u ono doba dok sam još bila klinka, bez briga..
Mrak je i okreće se sve brže i brže…vidiš samo obrise i čuješ prigušeni vrisak pomiješan sa smijehom..miris šećerne vate. Ne znam jel sam to već spomenula u prijašnjim postovima al' jako volim taj miris, ne volim jesti šećernu vatu al' mi njen miris baš paše…slatkast
Fora su mi i oni konjići koji se vrte u krug..na njima klinci, skoro da su još bebači…smiju se, tak su nevini i mali..

Image and video hosting by TinyPic

Kako bih volio, kako bih volio da si ovdje.
Mi smo tek dvije izgubljene duše
Plivamo u akvariju, godinu za godinom,
Uvijek u istom starom prostoru.
I što smo pronašli? Iste stare strahove.
Želio bih da si ovdje.


Ste si ikad osjećali kao da ste zatvoreni u kavezu'?Kao da možete tako mnogo, a ustvari ništa ne poduzimate? Ili ko da trebate neku osobu koja bi vas otključala i pružila vam ruku da izađete..i s kojom biste onda koračali svijetom bez ikakvog straha..i bili biste sigurni da neće sačuvati ključ..
Ponekad je život zbilja jednoličan..I baš je stvar u tome da je na nama samima da ga začinimo..


Pozdrav ljudi, nemojte dopustiti da vas klauni pojedu!;)




Post je objavljen 30.04.2006. u 15:00 sati.