Marketing
---
Druga osobina romana koja je sve ostavila bez daha bila je njegova do tada neviđena struktura. Prvo poglavlje priče romana objavljeno je na kraju knjige, prije njega pretposljednje… i sve tako, naopačke, do početka, gdje se počinje posljednjim poglavljem, onim koje je napisano najzadnje, rekli bismo - najsvježijim. Ma kako se samo dosjeti?! Izgleda li vam to poznato? U mnogim kritikama to se slavilo i tumačilo na različite načine, na sve moguće osim na onaj jedan jedini koji je više nego očigledan svima vama koji ovo čitate. Možda je Jergović, napisavši prvo poglavlje, otisnuo napisano na papir i odložio na rub pisaćeg stola, drugo poglavlje stavio na njega, treće povrh prva dva… i tako do kraja, a kada je završio žurilo mu se ili nije imao više snage ili je uočio da je tako dobro, pa nije posložio poglavlja po redu, nego je zgrabio gomilu papira i odnio ih izravno u tiskaru. Svašta je moguće, ali se jedno rješenje ističe i nameće.
Danas, kada se krećemo u sferi u kojoj postoji ne jedan, nego sto tisuća tekstova napisanih na taj način, preostaje nam samo čuđenje nad onim brojnim, gotovo nebrojenim ljudima koji su pisali o tom romanu, onima koji formiraju javnost. Zar nitko od njih nije bio toliko kompjutorski pismen i u toku sa zbivanjima na Internetu da prepozna moguću inspiraciju? Utoliko ovo nije post o Jergoviću, on je imao njuha prepoznati dobru ideju prije svih drugih i pošteno odraditi svoj posao. Ovo je tekst o onima koji su ga iščitavali, a koji i danas prosuđuju o književnosti (i svemu drugome) i svakodnevno nam prodaju svoje mudrosti.
Post je objavljen 30.04.2006. u 12:18 sati.