Marketing
"7 godina Močvare"
Danas je neki vrag trebao biti u Močvari tim povodom al ne znam jel šta bilo
s obzirom da kiša kenja cijelo vrijeme i 90% ljudi radije grije guzicu u naslonjaču pred teveom
nego da ide negdje "đuskat" (mamin izraz, obožavam ga. Thanks, mom! 
).
Izašla sam iz kuće u namjeri da idem na "kavu" (čitaj: "Pan") sa Zlivijom.
Izašla sam pomalo raščupana, nenašminkana,
u poderanim trapericama i vrećastoj majici i sa svojom išaranom traper torbom
kojom se ponosim.
Vratila sam se ista takva, samo što sam još i pokisla
(vjerojatno i smrdila ko mokri cucak) i bazdila po pivi.
A stvarno mi se danas nije dalo glumit neku finoću.
Baš mi je pasalo izgledati i osjećat se ovako klošarski.
Išla sam pješice doma od okretišta, ima nekih pola sata.
Padala kiša cijelo vrijeme i kosa mi je bila totalno mokra, a tenisice promočene.
Jedna tenisica me pošteno nažuljala i sad namačem noge
ne bi li to bar malo sanirala do sljedeće prilike kad ću morat obut cipele.
Skinula sam uvodnu pjesmu iz filma "Inside Man", nije uopće loša.
Ne mogu nać ništa drugo od soundtracka, pa kontam uz što bi ju mogla spržiti.
Popila sam doma još pive i paše mi, zapravo.
Jedino mislim da bi trebala pojesti još nešto
osim onog tanjura tjestenine koju sam jutros jedva utrpala u sebe
(da, da, znaaam šta će mi rasplesani džukac na ovo reć...) 
Sve u svemu, bit ću OK. 
Naravno da hoću.
Malo tužna. 
Malo čudna. 
Malo svoja. 
I sve će biti u redu.
Ajmo sad poharat frižider. Gladna sam ko vuk.
Post je objavljen 29.04.2006. u 23:15 sati.