Ima takvih uvrnutih dana. Ni meni baš dan nije bio strejt. A kako ne
volim strejt, onda sam jako zadovoljan.
Uvijek sam nekako cijenio ergonomiju vlastitog života. Težio ju
usavršiti, iako znam da sam svoje kapitalne greške počinio upravo
opirući se uvriježenim svjetonazorima koje sam propitivao i odbacivao.
Težio sam nekoj vlastitoj teoriji koja bi me opravdala na ovom svijetu
kojeg je jako teško generalizirati, a on se sam zaklinje u generalije.
Imao sam pritom pravi inženjerski pristup uzimajući u obzir
projektiranje, proizvodne procese i masovnost.
Kako radi dobro poznatih razlika u kvaliteti puno više cijenim ručni rad
i individualni pristup, nikada se nisam zadovoljavao trojkama i šturim
aproksimacijama. Funkciju uvijek stavljam ispred isplativosti. Ako bi
moj princip na ispitu i dobio jedinicu, bezuvjetno sam ju težio
prepraviti u peticu.
Istina je da sam tako puno izgubio, ali sam puno i dobio. Nikada nisam
htio biti samo jedna kokoš u jatu. Bljuzgu, napoj i papazjaniju ne
simpatiziram, to nikad nisam naučio, ali sam naučio trpjeti ju u tuđem
dvorištu. Komercijala nije grijeh, ali je sranje.
O ukusima se ITEKAKO raspravlja.
Od svoje devetnaeste godine promišljam racionalnu opravdanost čovjekovog
smisla za lijepo, dobro i poželjno. Došao sam do zaključka da u bazi
svega postoji matematika idealne situacije, matematika koja tu situaciju
opisuje kao jezik prirode.
U glazbi i likovnosti vrijede ista pravila. Ako neku konstrukciju ne
možeš proračunati, učini ju lijepom, jer lijepo je sasvim sigurno i
opravdano - dobro. To je strojarstvo. Poanta je da čovjek pomoću svog
poklonjenog, ugrađenog principa, nepogrešivo razlikuje dobro od zla,
lijepo od ružnog i ako se samo usudi osluškivati
pjesmu svoje duše nadglasavanu tendencijom da ljudi danas od drveća ne
vide šumu, on živi lako i skladno, stvara iskreno i dobro, on je voljen
od strane samoga sebe i od onih rijetkih ljudskih dragulja koji su ga u
stanju prepoznati.
U svim religijama postoji princip dualizma, princip težeg i lakšeg
načina dosezanja cilja, princip dobra i zla. Ako je suditi po onome što
se danas događa, čovjek je odavno prešao na tamnu stranu sile žureći za
sjajem banalnog profita.
Džepovi su nam puni, a duše su nam prazne, izmoždene stalnim
izbjegavanjem pijenja s izvora iskrenosti. Sve je danas instant i
potrošna roba. Tako se odnosimo, to je počelo prevladavati u prirodi
našeg duha. Ali takav pristup ostavlja iza sebe hrpu smeća u kojem ćemo se
kad-tad ugušiti. Zato je danas biti dobar čovjek i uspjeti iznimno
teško, ali ja se trudim postići i jedno i drugo, pa makar propao.
Iskreno se radujem da sam konačno pronašao nekakav put koji me
koliko-toliko vodi kroz taj krajolik. Iskreno se radujem da još uvijek
od života dobivam sve ono što želim. Možda je to zato jer sam razmažen, pa ne
spuštam kriterije, ali sam uvjeren da je "What you see is what you get"
princip koji radi. Historiju svojih nevolja sam u stvari inducirao sam,
projicirao ih kroz svoje često razočarane i mrzovoljne oči.
Zbog ničega puno ne žalim jer sada imam sasvim dobar nos. Sada se mogu
opustiti i ako želim, spustiti se kao lakmus-papir u neku situaciju.
Isto tako, mogu miran zaspati u travi na svome brdu ponad rijeke
osjećajući kako me energija tog mjesta umiruje i odvodi u neke
sasvim druge realnosti. Dobar sam kuhar, ali nikada ne kuham po receptu.
Sad sam tu napisao svašta što možda i nema veze s ničim. Ipak, želio sam
pojasniti sebe, ne na primjerima, ali tako da se zna što se krije u
korijenu moje egzistencije. Moja je religija istovremeno sumnjati i
vjerovati. Ne sumnjati toliko da bih postao zao i paranoičan i ne
vjerovati toliko da bih ispadao budala.
Post je objavljen 29.04.2006. u 21:30 sati.