Marketing
Pismo za S…
Pišem ovo jer znam da nikada nećeš pročitati…
opet si me tražio da ti oprostim… tebi, koji si mi zagorčao život, svjesno i nesvjesno. vjeruj, zaista se trudim shvatiti odakle ti hrabrosti, odakle ti obraza da tražiš moj oprost! ja ti nikada neću oprostiti, da me moliš čitavu vječnost-neću! ono što si ti napravio, ostavilo je traga… lagala bih kada bih rekla da mi se od onda itko zapravo svidio… zbog tebe, ja ne mogu voljeti! previše se bojim da budem onako povrijeđena kao onda! i premda zvuči apsurdno i patetično; istina je. istina koja svakim danom postaje sve okrutnija, istina koju ja jako dugo nisam htjela prihvatiti kao takvu! ono što sada osjećam je mržnja, ali ne onakva kakva ti misliš! mrzim te jer te volim! i mrzim to što ne mogu normalno funkcionirati zbog toga! i baš kao što pjesma kaže…
‘Empty spaces fill me up with holes
Distant faces with no place left to go
Without you within me I can’t find no rest
Where I’m going is anybody’s guess
* * *
I’ve tried to go on like I never knew you
I’m awake but my world is half asleep
I pray for this heart to be unbroken
But without you all I’m going to be is incomplete’
bilo bi vjerojatno lijepo od mene kada bih ti oprostila, ali neću…
i bilo bi lijepo kada bih ti poželjela sreću… niti to neću…
moja je jedina želja da patiš kao ja, da te netko povrijedi kao što si ti mene…
a moje rane… njih će valjda izliječiti vrijeme…
Jess A. 
Post je objavljen 29.04.2006. u 21:24 sati.