Marketing
Evo novi post..
Nisam imala vremena niti volje za druženje s kompjuterom. Evo sad sam našla malo vremena i volje.
Može li osoba voljeti, mislim istinski voljeti, dva puta? Meni je to, sada, nekako nezamislivo. Kako je moguće jednoj osobi otkriti cijelu sebe: dijeliti tajne, snove, skrivene želje i još mnogo toga i zatim proći sve isto s drugom osobom? Ne znam, nisam nikada doživjela pa zato mislim da se voljeti može samo jedanput. Ili možda mi mislimo da volimo, ali kada dođe netko drugi vidimo da zapravo ono prvo nije bila ljubav. Možda su to bili samo zaista posebni trenutci s jakom dragom osobom, a duboka ljubav možda nije imala svoje tragove ondje.
Kako je moguće jednoj osobi govoriti da ti je cijeli svijet, nešto najbolje što ti se dogodilo, da živiš za trenutke provedene s njom (nekom osobom, sad govorim općenito, za oba spola), a zatim to sve isto govoriti drugoj osobi kao da ova prva nije niti postojala? Kao da je ta navodna ljubav jednostavno izbrisana. Ako nekoga istinski volimo i volimo samo njega/nju to znači da i želimo samo njega/nju i ne bismo mogli prevariti tu osobu, i zbog te ljubavi bismo bili spremni na kompromise i tako riješili nesuglasice uz dogovor. Ako je ljubav jaka do prekida ne bi moglo doći. I onda kako se može duboka ljubav jednostavno ugasiti i zatim opet zažariti s nekom drugom osobom??
Može se dogoditi i da istinski volimo, ali nam nije uzvraćeno. Slomljena srca nisu nepoznat pojam. I je li moguće nakon te osobe koja nam je bila sve u životu, za koju smo disali, zavoljeti opet drugu osobu na isti način? ...
Meni su sviđanje, zaljubljenost i ljubav pojmovi vrlo različiti jedan od drugoga. Sviđanje ne uključuje zaljubljenost i ljubav. Sviđati nam se može sto osoba. Npr. preslatki Aston Kutcer – pa naravno da mi se sviđa, to ne znači da sam zaljubljena u njega, a kamoli da ga volim. Privlačan je, doooobar, i mislim da bi mi dah zastao kad bih ga vidjela uživo. To je za mene sviđanje, kada te neka osoba fizički privlači.
Zaljubljenost je već nešto dublje, gajiš neke osjećaje prema osobi. Stalno ti se mota po glavi. Leptirići u trbuhu i sve ostalo 
. To te opali i stalno si sretan/na, samo želiš vidjeti, dotaknuti tu osobu i već ti je bolje. Zaljubljenost mogu poistovjetiti sa strasti. Zapravo to i je neka kao strast.Jednostavno osoba ima neki šarm i magnetizam koji opčinjava i želiš samo imati tu osobu za sebe, zalijepiti se za nju i ne gledati nikoga drugoga.
A ljubav.. ljubav je nešto što se ne može definirati, može se samo opisivati i opisivati i nikad prestati opisivati. Ljubav je više stanje nego osjećaj. Za osobu bi učinila sve, osjećaš se slobodnom, imaš želju upoznavati dušu te osobe. Nije ti teško prilagoditi se zbog te osobe..
I ako je ljubav zaista prava ona će ostati zabilježena u tebi. Uvijek će biti trag te ljubavi i zbog toga nećeš moći zavoljeti drugu osobu. I zbog toga osobe koje se vole ostaju do kraja cijeloga života. Rastave braka su samo znak da je to bila jaka, duga zaljubljenost, bez prave ljubavi. Ok, uvijek postoji slučaj prevare, ali to mi nije sada tema..
Možda sam ja to sada sve preidealizirala, često idealiziram stvari, ali imam takvo mišljenje, bar zasada, ne znači da se iskustvom neće promijeniti..
Ako ste uspjeli pokopčati moje misli recite mi šta vi mislite?
P.S. - sorry svima koje nisam posjećivala ovih dana.. 
P.S.2 - imali ste priliku vidjeti moju sliku na 15 min (sad kopiram spuky..:).
Post je objavljen 29.04.2006. u 17:21 sati.