Evo konacno vam se javljam, vau-vau. Danas sam se ujutro rano probudio i iso u setnju. Kad sam se vratio doma, moji su se poceli nekamo spremati... Nista mi nije bilo jasno : kamo oni idu? hocu li ostati doma ili ce me ipak povesti sa sobom? Malo sam se motao oko njih i umiljatim ih pogledom pokusao nagovoriti da me povedu sa sobom. To niti nije bilo potrebno, jer kad je moja vlasnica odnijela moju dekicu, igracku i posude u auto, sve mi je postalo jasno: ja idem s njima!!! Poceo sam mahati repom od srece i brzo odjurio zauzeti svoje mjesto u autu. Malo sam bio zbunjen jer nisam znao kamo putujemo, no strahu nema mjesta jer sam znam da su uz mene moji vlasnici koji me vole i nece me ostaviti, te ce se potruditi da mi bude sto bolje na mom trodnevnom izletu u Austriju!
vau-vau
evo vam mene ispred neke građevine u Beču
tu lajem na kip s violinom
na livadi nakon kupanja u Dunavu
Post je objavljen 29.04.2006. u 17:16 sati.