Marketing
Triatlon
Na kosarkaskom igrlalistu uz bazen uzurbano su se odvijele pripreme za 2. mini sprint triatlon Ceasarea 2006. Negdje ovdje cu i ja pronaci mjesto za odlozit rucnik i promjenu opreme nakon plivanja,
a zatim ce mi voditelji pomoci u podesavanju spining-bicikle na kojoj cu pod odgovrajucim optercenjem (85% od maksimalnog) 20 minuta vrtit pedale!
I vec smo u bazenu
gdje je sve spremno za start. Treba otplivat 500 metara (umjesto 300 planiranih), a u svakoj "stazi" su 3, 4 ili 5 natjecatelja rasporedjenjih po brzini plivanja!
Taj dio takmicenja mi je prosao dobro i iz vode sam izasao drugi,
brzo navukao patike i majicu, te sjeo na biciklu i poceo okretat. E tad su mi rekli da ce to biti 30 minuta, a ne planiranih 20, pa sam ja kriomice smanjio opterecenje da se ne ubijem od napora. Vise nema ni fotografija, jer je "moj fotograf" ostao na bazenu zaduzen za evuntualna spasavanja.
Sa bicikle sam se "skinio" prvi i potrcao prema izlazu s kosarkaskog igralista, gdje su mi rekli da se trci 2500 metara, umjesto planiranih 1500, odnosno 2 i po kruga oko Skune salos (naselje broj 3). Smanjio sam brzinu odlucivsi da ako ce svi, onda mogu i ja, ali sporije! Prvi krug je bilo "upoznavanje" s uzbrdicama i nizbrdicama, a pred kraj drugoga me je prestigao mladic, koji je to, mozda, trebao napravit jos i ranije. Jos su me trojica prestigla, ali pred zavrsnom uzbrdicom, 100-tinjak metara pred ciljem, Bartul me je docekao i osokolio da ubrzam te trcao ispred mene "vukuci" me , tako da sam jednoga od onih koji su me prestigli uhvatio i presao, te uz odobravanje publike, ali mrtav umoran, uletio u cilj trazeci sjenovito mjesto za sjesti i odmoriti se! Tek tada shvatih da tip zbog kojega sam na kraju skoro sprintao, a isto tako i ona druga dvojica, imaju pred sobom jos citav jedan krug, te se ispostavilo da sam zavrsio natjecanje kao DRUGI! Dobio sam i medalju za sudjelovanje
i jos neke pokloncice, te se usredotocio na podjelju medalja u djecjim kategorijama,
odlucivsi da mi je ovo bio prvi i posljednji triatlon (sreca da je bio kratak, pa se nisam izlozio nikakvim opasnostima od preforsiranja)! Prilazeci autu nesto je zabljeskalo sa asfalta. Prignuo sam se i podigao kovanicu od 1 agore (vrijednost 1,25 lipa) koju je zasigurno izgubio neki numizmaticar, jer ta kovanica vise nije u opticaju. Buduci da je tesko vjerovati da cete imati priliku "u zivo" vidjeti taj rariret, evo ga barem ovdje na fotografiji!
Post je objavljen 29.04.2006. u 12:58 sati.