Stvari se polako vraćaju na mjesto
Ovako nešto se ne događa često
Premda, priznajem ponekad pretjeram
I nekud otplovim sam...
I tad slike izblijede sve...
I tad zatvaram se u sebe...
I tad nisi mi potrebna...
Kazaljke i dalje krugove crtaju
Umjesto zvijezda kišne kapi na grad padaju
Prazno mjesto u mom krevetu sjeća me
Bila si tu...
Tko zna , kuda si otišla?!
Tko zna ,zbog čega se ne vraćaš?!
Tko zna ,sve piše u zvijezdama?!...
Još jučer poljupcima mi smo se borili...
I dodirom smo jedno drugom tajne otkrivali
Što se dogodilo gdje je ta kap što je
Prelila čašu , što te natjerala da odneseš?
Sve što sam volio , a tebe sam volio
Sve što sam sanjao, a tebe sam sanjao
Ma zar sam pogriješio što sam se smijao
Kad su mi govorili da sve su žene kurve?!?
Kad bi zauvijek zaspao ovaj grad
Kao u bajci prekriven trnjem i travama
Sve dok se ti ne vratiš,a vratit ćeš se znam
I sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan
Do me ne zagrliš...
Dok me ne poljubiš...
Dok me ne zagrije tvoj dah...
Post je objavljen 29.04.2006. u 12:15 sati.