Sad kada smo pustili da se malo ispušete, dozvolite da odgovorimo!
Ovaj naš blog napravio je u pravom smislu veliki pomak u našem «malom mistu». Iskazali su se neki frustrirani i neki sa novim blogovima, sve u svemu vrlo pozitivna stvar.
Prvima nismo dali da se razmašu , jer je njihov stil rada i razmišljanja: najsigurnije je baciti se kamenom iz gomile, bože sačuvaj da ih netko prepozna, jer kako će onda opet raditi ili dežurati kad kada im istekne «hlađenje».
Stoga smo bili prisiljeni onemogućiti anonimne «packe i primjedbe». Bez obzira što imaju preko «navodno» 3o godina staža u društvu, zaboravili su najvažnije, kako se takvi među sobom vrlo dobro poznaju, svi o svakom znaju ama baš sve, a to je upravo odlika «malog mista».
Zatim su zaboravili, kako je izgovorena riječ jedno, a napisana sasvim drugo i dok se prva može i pobiti, dotle druga može imati vrlo ozbiljne posljedice, ako ništa drugo, ono da ozbiljna i prisebna osoba može promijeniti mišljenje i potom žaliti za nečim što je prije «krivo mislila»!
Fakat, jedno je svima jasno! Jedna je generacija nešto napravila, drugoj ostaje da to sačuva, što nije nimalo laka obveza i to ne može svatko pa što god o sebi mislio ili mu preostaje, što je lakše, da to jednostavno uništi.
Društvo ima svojih problema, ali o njima će biti riječi malo kasnije. Nije valjda sve tako crno kao što se želi prikazati. Omladini nedostaje prostor iz jednostavnog razloga što su ga oduvijek imali i ne bi imali mira dok ga ne bi porazbijali. Opet, nije nam jasno zašto ga sami sebi ne naprave, pa bi ga po stvari logike bolje čuvali. Također vozila nije lako održavati i sačuvati, kad se sa njima čoši na Gospici na dva ili tri kola, odnosno kad se u punoj brzini preskaču tračnice u Sv.Kaji i t.d.
Kritike su uvijek dobrodošle, ali sigurno su najučinkovitije one koje priznaju dobro i usput ukazuju na ono što bi moglo biti bolje!
Od svega, jedno sigurno ne možemo prihvatiti: Da se možeš «napušiti» u kafiću. To da zna biti zadimljeno stoji, ali da se netko može «napušiti» ovdje sigurno ne može, jer je borba protiv tih zala, svih naših tridesetpet godina bila glavna preokupacija rada u društvu. Ni jednog jedinog trenutka nismo zaboravili gdje se nažalost nalazi naše «malo misto» na «toj» ljestvici. Neizmjerno je puno obitelji koje su nam na tome zahvalne.
Pri samom kraju znak pitanja? Koja to obitelj, koristi svaku priliku da se razbaca svojim prljavim rubljem, iako ga svaka zasigurno ima! Pratite blogove drugih!
Dozvolite da nastavimo sa pisanjem, jer se iz naše povijesti može iščitati, što je bilo dobro, a što loše u našem, priznat ćete «nesvakidašnjem» plodonosnom radu!
Post je objavljen 29.04.2006. u 09:40 sati.