Marketing
I dit it my way 
Petak je ostao petak s jednom malom promjenom - petak je najbolji dan u tjednu! Jeste li ikada pomislili da bi ovako što moglo actually izići iz mojih ustiju?! Ha?!
Škola k'o škola... Uvijek isto - dosadno i besmisleno. Ono, moja je škola zaseban svijet kojim upravlja četa ne baš najumnijih (sorry, ženska) ljudi (jako upitno).
Nisam imala zadnji sat (izvanredno, je l') i neplanirano sam otišla kupiti neke boje za nepoznate metale, š'a ja znam. Ponavljam se, sve je bilo neplanirano. I tako ja lijepo s vel'kom torbom, nespretnim kišobranom, teškom vrećicom sva raščupana potrčim prema drugoj stanici petice. I onda kad sam već bila na polovici puta odlučim da bi bolje bilo sačekati taj zgužvani bas na prvoj stanici jer sam prelijena stajati više od pola sata. Automatski se okrenem i laganim hodom produljim do starog "Kraša". Kako sam se približavala stanici, pored mene je prošao stanoviti čovjek koji je toliko nevjerojatno nalikovao bajkerčiću spomenutom u prošlom postu... Počela sam paničariti ne znajući što bih sama sa sobom te sam na kraju bez pažljivijeg pogleda potrčala prema stanici gurajući se prema vratima tek pristigle petice. Još sva u šoku, progurah se do zadnjih sjedala gdje sam zapitala neku osobu ono uobičajeno "Je li slobodno?" Osoba je samo izustila: "Da, da, naravno!". Čuvši taj jako dubok, snažan muški glas, morala sam podignuti pogled i pogledati mladićev stas. I podigla sam pogled...
...Ostala sam neprekidno, unezvjereno gledati u Njega još nekoliko jako dugih sekundi. On je samo onako nonšalantno okrenuo glavu prema meni i, nakosivši je, uputio mi najdublji pogled ikad. A ima tako lijepe plave oči...
Iako vidno šokirana, sjela sam na zasluženo mjesto. Bilo bi odveć glupo tražiti novo kad sam dobila ovo s još nekim ekstra pogodnostima 
A vožnja... Nisam sigurna kako najbolje opisati tih duuugih trideset i osam minuta vožnje od grada do drenovske stanice. Najzanimljivije je bilo u zavojima
Sjedili smo jedan do drugog neprirodno približeni i nepotrebno "raskomoćeni", ak' me razumi'te... Lupkala sam noktima po mobitelu i nešto bezveze tipkala. Započela bih živčano pisati poruku i kada bih završila s pisanjem, istu ne bih poslala već bih mobitel poklopila. Onda sam se prebacila na proučavanje naljepice na novokupljenim bojama. Yeah, right. Ono, baš me zanima koliki je postotak nekog elementa X u posudici od 300 ml otop... Ma shvatili ste, no. On isto nije bio najmirniji. Svojim je dugim prstima neprestano zapetljavao, potom strpljivo otpetljavao vezicu na kišobranu. I opet. I opet... Približavala se stanica na kojoj sam ga vidjela drugi put u životu. Bio mi je to i zadnji put da sam ga vidjela. Sve sam svoje misli usmjerila prema nekoj "višoj" sili moleći sve žive i nežive, stvarne i nestvrane da ne siđe. Da, da ne siđe, jer je bilo tako fuckin' dobro sjediti pored tako moćne osobe s tako razvijenim ukusom i interesima poput Njega. On čak i hoda kao da doslovce lebdi! Tako je staložen, tako - snažan. Pogađate? Da, nesretni se autobus zaustavio na još nesretnijoj stanici. Pogađate dalje? E pa krivo ste pogodili. On je ostao sjediti 
Došli smo i do kraja... Došla je moja stanica. Ionako je ostalo još samo dvije stanice do okretišta pa saodlučila sići. Ja jesam beskralješnjak kad se radi o nekakvim kvazi znakovima... Ipak, uspjela sam i to napraviti - kada samsišla, gledala sam ga neprestance. Ne pogledala, već gledala. Mislim da nisam bila jedina...
Osoba o kojoj sam pisala... On, da, baš On... On je Samuraj.
Definitivno se bacam u misiju otkrivanja njegova identiteta. Svaka je informacija dobrodošla...
Trenutno, dakle, raspolažem ovim informacijama:
1. Samuraj ima sablju/samurajsku sabljicu/kraću mačetu (Koji god vam izraz drag, Vidite... Možete i birati!)
2. Samuraj ima kožnjak do koljena (kojeg danas nije imao jer je pretoplo za tako što)
3. Samuraj puši (Ova informacija zapravo nije možda ispravna, nisam sigurna)
4. Samuraj ima plave oči (onako, ni tamne, ni svijetle - baš onakve kakve imam ja ili pak Volarić, hehe)
5. Samuraj ima kratku plavkastosmeđu kosicu
6. Samuraj je lije... Oke ovo nije objektivno
7. Samuraj je danas imao neku bež majicu/tanku jaknu, nisam sigurna, ali ej bila bež
8. Samuraj očito živi negdje na relaciji Škurinje-Drenova
Svaka je informacija dobrodošla
Blessed be...
Post je objavljen 28.04.2006. u 23:50 sati.