koliko grijeha moze saprati kisa
koliko cesto miris jorgovana dozove
okus zaboravljenog djetinjstva i igre u pijesku
jos uvijek ponekad mogu cuti vile
kako mi sapcu kraj uha
satire koji plesu samo za mene
rusalke koje sapcu moje ime
u lisu drveca povijenog na vjetru
spoznajem sunceve suze
cujem glas Boga koji me moli
i znam da cu zadnji put odjenuti haljinu od rose
i prosuti biserje po kosi
plesati u vilinskom kolu
i dopustiti vjetru da mi odnese dusu
kao sto ju vjekovima odnosi sa sobom.
nikad necu zaboraviti tko sam
i zasto sam rodjena pod Njihovim svjetlom
i zasto jos uvijek cujem vile
Post je objavljen 28.04.2006. u 23:28 sati.