Mirisi se otvaraju pod mojim nogama,
a pogledi streme na usnama...
kada bih barem mogla vikuti u daljinu...
Trebam te...
More je udaralo u naše obale,
nosilo pijesak svemira,
kada bih barem pustila oči da kaži...
Trebam te...
Bio je drvored rođen u snijegu,
svjetla što pozivala su na ples,
kada bih barem mogla zapjevati rukama...
Trebam te...
Ceste su krčile puteve ispred nas,
i zatvarale vrata naših osmijeha,
kada bih barem mogla suzama napisati...
Trebam te...
Trebam da vratiš sjećanja...
Post je objavljen 28.04.2006. u 23:24 sati.