E baš tako kako naslov kaže...........sunčeko ne sje vani u prirodi nego samo u mojoj glavici.ma to je super!!osjecam se ko da mi je palo sto tona sa srca!u školi smo odradili sve kaj smo trebali i od potpune katastrofe se sve pretvorilo u nešto,mogli bismo reći sa happy endom!samo što neke ljude fkt ne shvaćam,kak mogu bit tak tvrdoglavi i onda još okrivljavat druge,al no matter...uglavnom sutra se ide van i sve vas pozivam!!!ja ću malo zujat pa do 4-orke i možda jošš negdje,uglavnom samnom će bit moje cijenjene kolegice a nadam se da cu sve vas koji kopmentirate isto vidit.dns sam nakon napornog dana otpratila mony do kolodvora(koja me sutra časti cugom)i onda sam srela mihu i raosa i s njima išla doma.kao u dobra stara vremena.E da i nova obavijest:raos više na putu ne pjeva moju štiklu nego srce nije kamen-koja lolčina!pogledala sam na kompu i neke slikice koje mi je limunjara dala.....malo da se prisjetim tih LIJEPIH školskih dana.......ah ništa evo još par rečenica koje sam našla uu teci odostraga dok je naš profesor pričo o nekim dugovalnim zrakama.....whatever.
Meeting you was faith,becoming your friend was choice,but falling in love was completely out of my control!
What do you do when the only person who can stop you crying,is the person who makes you cry in the first place!I jedan jako orginalan pozdrav>!
Post je objavljen 28.04.2006. u 20:28 sati.