Marketing
Fair, part III. Finale.
fluorescentnog osjecaja koji otkrivam i kojeg se bojim jer ga ne znam imenovati... koji je izasao
iz ljubomore sa malo tuge... i potrosenih neurona...
hocu li pustiti svoju razliku da vristi bez lanaca
koji joj povezuju usne, i nazubljenih okrvavljenih uzeta koji je
obuhvacaju i drze sakrivenu unutar moje maske.
moje predivne, ne, moje groteskne nedodirljive
rijeci, osjecaja, slike, misli, pojma koji je tu negdje,
bocka me ispod povrsine koze, pljuje egzoticne, socne
rijeci, pucketavih slogova, i carobnih kovrca sa pregrst
izlivenih boja koje
bez znakova, bez smisla, rime, punkcije, povezanosti, poredbe, apoteze...
zive i dalje na papiru.
mozda samo ukradem, ako mi oprostite, malo personifikacije,
blage zvucnosti raznolikog izbora rijeci koje mi fluorescentni osjecaj
ispod koze nalaze da napisem.
tek toliko da upadnem u kolotecinu, podignutog ruba usnice
i mackastije zaokruzenih ociju, strsece glave,
koja trazi nacin da se sutra ljubomori nasmije u kugavo lice
svijetlecih ociju, jer nasla sam novi osjecaj
kad ga netko pametniji od mene imenuje, javit cu vam se iz prikrajka
da vam kaze kako se zove
i da se pozalim nevidljivoj publici bijelih duhovnosti iza supstancije papira kako me boli....
jer... nasla sam staru glazbu koja se tek nedavno vratila u davno..
i bojim se zatvoriti oci. ne zelim da nadjem leglo novih osjecaja
kao crva pod kamenom kojeg nas je puka znatizelja natjerala dignuti...
ni da cista, o, samo moja, u mojoj dusi oblikovana tuga izadje na vidjelo i da pjesma potraje predugo.
primjenim kaos na pravilo,
materijaliziram zamah leptirovih krila
i preglasna tisina nepotrebno izbrise sredinu moje ispovijesti
mora li imati kraj?????????????????
Post je objavljen 28.04.2006. u 19:54 sati.