Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hitsandmisses

Marketing

4 my friends...

ovu "pricu" sam nasla jos davno na netu...uzela sam samo njen pocetak

U hladnom svijetu....jednom davno...a i ovih dana...vjerovala je u nadu....bila je na izgled samo još jedna obicna djevojka u svijetu odraslih i zagađenih umova.....puno puta okretala je glavu..kretala ispocetka...pokusavala je u svim tim razocaranjima naci sebe...bilo je tesko...ali ona.. nikad nije odustajala...iako su se događale loše stvari....pogađali su je loši ljudi... bila je jedna od onih koji su vjerovali i u one ljude od kojih je primila najvece razocaranje...nekako je vjerovala da za sve postoji razlog...pa i onda kad se desi nesto loše...ili netko napravi nesto loše...i za to je postojao razlog..nikada nije krivila osobu krivila bi okolinu i ovaj svijet...svijet u kojem je vidjela nadu...kad bi ju upoznali rekli biste da je jedna od mnogih...koje vidate svakog dana u tramvaju...autobusu..ili na cesti..ali nitko bas nitko..nije shvacao da je ona drugacija....jer ona je bila sve samo ne obicna....imala je roditelje koje je toliko voljela...nekako je uvijek bila okruzena silinom ljudi....ponekad i previse njih...ali znala je naci vremena za sve....vjerovala je u ljubav..ali ne poput drugih...ona je smatrala da za svakog postoji osoba...koja mozda nije savrsena drugima..ali je tebi toliko savrsena...da ju nikad ne zelis pustiti...svakog dana isla je s nadom da ce i ona upoznati tu svoju osobu...bilo je osoba za koje je smatrala da su ta osoba i na kraju bi se razocarala..ali nikad nije gubila vjeru....ponekad bi prijateljicama išla na zivce sa svim tim svojim pricama o ljubavi....nitko nije vjerovao kao ona....svi su nekao bili navuceni ovim svijetom....optereceni misljenjem okoline...i prividom vanjske hladnoce kao uspjeha...trudila se oko svih najvise sto je mogla....grijesila...ali bi se svaki put kad bi pogrijesila ona i ucila....bila je daleko od savrsenstva...bila je bice...koje bi rijetko tko primjetio...dani u skoli prolazili su svakog dana nekako isto....smijala bi se...zabavljala s drustvom... i bila je sretna na svoj nacin...bila je sretna poput vecine drugih...pokusavala je koristiti zivot najbolje sto je mogla...jer bila je od rijetkih koji zapravo vole zivjeti unatoc svemu...imala je i ona naravno svojih loših dana..kada bi se jednostavno povukla i pozeljela odustati..bas kao i drugi..no nije si to dopustila jer znala je da covjek nije ovdje samo da doceka smrt vec da nesto i nauci te ostavi svoj trag....
p.s.napokon sam nasla tog "nekog"...

Post je objavljen 28.04.2006. u 19:34 sati.