Marketing
Jedna mladost , jedan san...
Drago mi je sto vam se svidjela moja prica u proslom postu! Pronasla sam dvije zadacnice iz drugog srednje(ah...kad je to bilo =)) i odlucila ih podijeliti s vama...
SVIJET JE DOBAR
Letim u balonu. Gledam oko sebe, a sve sto vidim svakog trenutka sve vise pali vatru oko moga srca. Gledam nebo; bozanstvno je. Let ptica tako je uskladen, harmonican.
Cak i ljudi su sretni, vole se. Svijetom vlada ljubav, a opet nema monotonije.
Sve je gotovo savrseno,ali cim se spustim na zemlju ta slika nestane. Kao da je netko prolio vodu po tom divnom akvarelu...i na kraju...sve postane samo voda, obicna tekucina.
Ova ljepota nije stvarna,samo je prividna. Isplati li se uopce teziti joj? Postoji li smisao ovoga svega? Cesto razmisljem o Bogu, tom uzvisenom dobrom bicu. Pokusavam shvatiti zasto je stvorio sve ovo kada je kao svemoguc mogao znati da ce ispasti ovako.
Mozda ce bolje zavrsiti,tko zna...
I na kraju shvatim da je upravo to problem covjeka. Pokusavamo u drugima pronaci krivca za svoje boli i ocaje. Previse se bavimo ispitivanjem drugih. Trazimo tude mane kako bismo zaboravili svoje. Zaboravili...-to nije prava rijec; ne moze se zaboraviti nesto za sto se nikad nije ni znalo.
Bjezimo od stvarnosti; tonemo u snove ,u iluzije,ali sto je zapravo prava istina? Bjezimo li od samih sebe? Najvjerovatnije. Ali koji je razlog tomu? Zar smo toliko slabasni da ne mozemo podnjeti svoj portret? Zar je tako tesko pronaci sebe? Prihvatiti se. Zbog koga to cinimo? Zasto se povodimo za vecinom? To nije rjesenje! Ali mi smo samo ljudi, bojimo se biti odbaceni od drugih. I zato toliko grijesimo. Stavljamo masku na lice, no ni ona nije vjecna. Ne postoji takav materijal iz kojeg ne ce izviriti dio nas.
Ne bi li sve bilo ljepse kad bismo bili svoji, jedinstveni, predivni unikati? Jel sada kasno?
Ne vjerujem. Zasto zivjeti zivot, ako ne vjerujemo u lijepe vrijednosti; prave vrijednosti.
Mi smo dio ovoga svijeta i svaki pojedinac zasluzan je za epitete koji se daruju svijetu.
Kako bismo mogli reci da je svijet dobar, moramo i sami biti dobri, moramo pronaci sebe.
Ipak, sami kreiramo svoje platno! Sami biramo boje, vrstu i debljinu kista.
No ne smijemo ni zapostaviti druge. Trabamo pomoci slijepcima da vide svoje dobre strane. Vjerujem da u svima postoji klica dobrote, samo treba pronaci mjesto na kojem je posijana, a ukoliko ga pronademo, trebamo ju njegovati.
Opet si postavljam samo pitanja,opet razmisljam,a nema odgovora, samo misljenja. MOJA MISLJENJA. Napredujem. Pronalazim sebe. Prekrasan je osjecaj kad shvatis sebe!
Odgovor na pitanje zasto zivimo ovaj zivot jos uvijek nisam pronasla,ali moje je misljenje da sve ima svoju svrhu. Svaki pojedinac je jedinstven cvijetak koji je dio velike livade.
Proci cu jos puno staza, dodirnut cu jos mnoge oblake, ali ne cu prestati dok ne pronadem svoju ulogu u ovome filmu. Zelim ju odigrati, zelim iskoristiti tu neponovljivu priliku!
Mozda cu i ja jednom biti jedan od milijun razloga zasto je svijet dobar, a do tada upoznavat cu sebe i zivjeti za lijepe vrijednosti. Prave vrijednosti.
UTJECAJ ROMANTIZMA
Svakodnevnica . Tako je monotona, dosadna,ubitacna. Svaki dan jednak je drugome i to me izluduje. Danas smo u skoli obradivali romantizam. Dojmio me se. Pun je emocija, a taj pesimisticni ton tako je istinit i stvaran. Ponekad pozelim biti hladna, poput sante leda.
Nemojte me suditi, nemam zelju biti zla niti pokvarena; samo bezosjecajna. Ta me pomisao navodi da bi imala mogucnost da me nitko niti ista moze povrijediti, razocarati,rasplakati...
Zato sam ponekad ogorcena na bliznje. Oni su krivi sto mi se to ne moze ostvariti. MRZIM STO IH TOLIKO VOLIM! Sto mi je toliko stalo! I koliko god pokusavala prektiti to nesto, ono je duboko u meni. Jel to nesto zaista ljubav? Ne bih znala,no znam da to ne mogu tek ako odbaciti i to me izluduje. Zasto lijepe stvari moraju boljeti? Zar nas je netko prokleo? I da je, morao je imati debel razlog zbog kojeg smo to zasluzili. Sada mi u ovom trenu preostaje samo da se suocim s ovim nesavrsenim svijetom i svakodnevnicom.
Da ju pokusam prihvatiti ili pak smoci snagu da nesto promjenim. Hoce li se isplatiti?
Ne bih znala,ali smatram da je vrijedno pokusati, makar i ne uspjela.
Mozda ce netko drugi imati vise uspjeha. Barem cu se tjesiti spoznajom da sam pokusala,tako da si ne cu jednog isto ovako sivog podneva moci predbacivati za propustene prilike.
Mrzim sto ovoliko razmisljam, ali to je dio svega ovoga.
Suocavam se sa svijetom...ili bar nastojim...
Post zavrsavam predivnim refrenom pjesme koja mi je toliko puta podigla raspolozenje i popravila dan.
JEDNA MLADOST
Tko zna...
Mozda na me ceka neki drugi svijet
Tko zna...
I u mraku katkad nikne divan cvijet
Mozda- tko zna...
Jedna od sretnjih
Jedna od tisucu
Bit cu bas ja
Tko zna...
Tko da zna...
(Josipa Lisac)
Post je objavljen 28.04.2006. u 15:38 sati.