zbilja volim čitati... književnost je nešto bez čega ja ne bih bila potpuna, bez knjige mi je teško zamisliti moje postojanje... ali neke stvari me zbilja rastuže... tipa lektire... balade petrice kerempuha... balade su genijalne, krležine misli snažne , oblikovane i ostavljaju tragove - ali nerazumljive su mi! za jednu baladu od neke stranice i po trebam sat vremena za potražit u rječniku (koji se naravno nalazi na kraju knjige) riječi koje ne razumijem , a koliko ih ostane neobjašnjeno... ok , ok nešto ipak i shvatim, ali balade su pisane baroknom kajkavštinom pod utjecajem rječnika kojeg je izdao Belostenec kad se još formirao standardni jezik! ni kajkavci ih ne razumiju u potpunosti , a kako ću onda ja koja sam dalmatinka po krvi i puno mi je bliže čakavsko narječje iako živim u zagrebu? zašto se nešto ne poduzme u vezi s tim kad nam već reformiraju cijelo školstvo? ne kažem da izbace ključna djela s repertoara, samo da im udahnu dušu suvremenosti... uz tu arhaičnu pjesmu mogli bi napisat njezin prijevod na suvremeni hrvatski , jer i sam dijalekt je dovoljno težak za čitanje , pogotovo iz baroknog doba...
ima nekoliko tih balada koje mi se prejako sviđaju, a ne usudim se bilo šta o njima reći kad ih ne razumijem u potpunosti ! možda sam nekoj nepoznatoj riječi pridodala značenje koje podsvjesno želim da ima , a ta riječ može značiti nešto sasvim drugo... što je pisac time htio reći? zašto nam profesori kažu da to pitanje nije u redu? znamo da je pisac rekao to što je htio reći, ali nije sasvim rekao - on se izrazio riječima, te riječi na nas stvaraju neki dojam, pisac je možda u njima vidio neki drugi dojam i mislio da će isti takav riječi stvoriti u nama... zato mislim da nije neispravno pitati što je pisac htio reći jer mi o tome možemo samo nagađati, a što je rekao tj. izrazio možemo svi pročitati..
Post je objavljen 28.04.2006. u 13:43 sati.