Sinoć sam upoznao novog jednokratnog prijatelja u noćnome autobusu na putu prema doma. Prolazili smo teme poput vremena, politike, crne kronike, te aktualnih tema tek toliko, gubeći vrijeme. Dvije stanice prije moje, pristojno smo se pozdravili sa "vidimo se" iako smo oboje sumnjali u istinitost tih riječi, čulo se u glasu. Bez obaveza, bez imena i bez osjećaja ikakve dužnosti ovo mi je bio jedan od najinteresantnijih jednoratnih prijatelja.
Do viđenja…
Post je objavljen 28.04.2006. u 12:21 sati.