Marketing
~*~ Ispovijesti prodane duše ~*~.. .. Part 12.
Snažan propuh prohujao je stanom. Svijeća se ugasila, a prozor otvorio snažnim treskom. Ostao sam u priličnom mraku. No, taj mi mrak nije smetao. Čim sam otvorio knjigu kao da je nekakva svjetlost obasjala sobu. Možda sam i čuo nekakva zvona, ali vjerojatno zato što sam baš u tom trenu razmišljao o onim filmskim scenama kada se nešto dogodi obavezno zvone nekakva zvona i pojavi se "božansko" svjetlo. Tko zna ... možda se tako dogodilo jer sam ja to zamislio, pa se onda i manifestiralo. Čudna je bila ta svjetlost. Blijedo žute boje, jarka, a opet blijeda. Okružila me poput vode, prolazila mi između prstiju ruke koju sam podigao. Prolazio sam kroz nju kao kroz dim, grlila mi je prste i igrala se s njima. U tom sam se trenu trgnuo iz igranja sa svjetlošću ... sjetio sam se da sam otvorio knjigu ... Spustio sam pogled. Prošao sam prstima po naslovnici. Hrapavi papir stimulirao je moje živce u jagodicama. Odmah sam se sjetio egipatskog papirusa. Stranice knjige su bile sličnog materijala iako, zapravo, nisam znao kakav je egipatski papirus pod prstima. Papir je bio blijedo žute boje, na tren kao da je vukao na prljavo bijelu. Spustio sam glavu i napravio jedan udisaj. Miris mističnosti prošao mi je nosnicama, miris starine ... Miris me podsjetio na nešto, ali se nisam mogao prisjetiti na što. Ruka mi je drhtala. Zahvatio sam prvu od popriličnog broja stranica i okrenuo je sa zastojem daha. "Čudno"- zaustio sam. Stranica je bila prazna. Opet sam okrenuo na slijedeću stranicu. I ona je bila prazna. Poseban, mistični osjećaj koji me pratio od škole do sad nestao je netragom ... nije ga više bilo kao ni slova na stranicama te knjige. Prošao sam prstima naglo po svim stranicama i shvatio da je cijela knjiga- prazna! "Koji je ovo vrag?!"- lupio sam nekontrolirano po tepihu. Bio sam bijesan. Osjećao sam se jadno. Napokon sam pomislio da ću dobiti neke odgovore na moja pitanja, ali su ti odgovori valjda prohujali zajedno sa propuhom čim sa otvorio knjigu. Praznina koju sam zapostavio, potpuno me ispunila. Mješavina tuge, muke, bijesa ... prolazila mi je neuronima i kompletno me obuzela. Mislima mi je bljesnula misao na žilet i na snove kako mi hladan metal reže kožu zapešća niz koje se slijeva topla krv. Misao na nestanak obuzimala me. "Nemam više snage ..."- zajecao sam. "Ne mogu više ..."- spustio sam se na knjigu i na trenutak prestao disati. Sve je stalo ... tišina me okružila i ja sam u nju utonuo.
Naglo sam se trgnuo. Pomislio sam na onu spodobu. "Da mi je tu sad"- smišljao sam načine na koji bi je mogao zadaviti onim njenim krpama u koje je bila umotana. Odjednom, hladni trnci uspeli su mi se kralješcima. Propuh je opet prohujao stanom mlateći pritom prozorom. Svijeća koju sam bio pripalio opet se ugasila. Podigao sam se da zatvorim prozor. Gledao sam u knjigu i nisam znao što da s njom radim. Odlučio sam ju staviti u ormarić pa neka stoji. "Trgat ću iz nje papire kad mi bude trebalo"- mislio sam. Kiša je snažno počela udarati po roletama, a snažan vjetar je njima mlatio od staklo. "Od kud sad ova oluja?"- razmišljao sam. Krenuo sam upaliti svjetlo i uzeti knjigu da ju pospremim. Čim sam dotaknuo prekidač, žarulja je snažno eksplodirala. Stresao sam se. Cijela je elektronika u stanu odjednom počela divljati. Žarulje su pucale. Toster se palio i gasio. Televizor se upalio i kao da je sam prebacivao programe. Sjeo sam se na kauč da izbjegnem sve one iskre i staklo. Tišina ... odjednom, muk je zavio stan. Sve je prestalo. "Pa koji je ovo ...?"- čim sam zaustio snažan propuh me odbacio s kauča i zavaljao na pod ispod prozora gdje sam se ja dočekao na leđa koja su zajedno sa mnom puknula u zid. Ustao sam se s rukama na leđima. Nije više bilo ni kauča ni sobe, ničega! Samo mrak, ali sebe sam vidio. "Opet nešto čudno, e to stvarno nije više -čudno!"- pomislih. Okrenuo sam se. "Je.em ti!!"- povikao sam. Čim sam se okrenuo dočekalo me lice spodobe koja mi je uručila onu famozno praznu knjigu. Obuzela me hladnoća. "Dali ste mi praznu knjigu!"- povikao sam na nju. Strah mi je nekako nestao. "I što da ja radim s njom?"- spodoba me gledala onim njenim očima. Podigla je prst na usta i time mi dala znak da šutim. "Ma šta ću ja šutjeti??"- pomislih. Snažna bol prostrujala mi je glavom. Uhvatio sam se za nju objema rukama i pao na koljena. Oči su mi prokrvarile. Odjednom sam ustao. Praznina kao nikad, obuzela mi je misli. "Sve mi je jasno ..."- pomislih. Sve mi je bilo jasno ... kristalno čiste misli strujale su mi glavom. Napokon, shvatio sam zašto spodoba ne priča. Čuo sam ju u glavi! Kao da mi je nastanila misli i glavu. Razumio sam ju u potpunosti. Napokon sam shvatio. ... "Moć je u tebi ..."- prostrujao mi je spodobin glas mislima, ako je uopće to bio njen glas. Osjetio sam kako mi krv vrije i kola tijelom, žile su mi nabrekle. Na rukama su popucale i krv mi je snažno počela teći niz dlanove. Bol nisam osjetio. Lagano sam se počeo podizati od zemlje koje nije bilo. Osjetio sam da lebdim. Svjetlost me obuzela i sa krvlju koja je tekla doživio sam prosvjetljenje. Na bolesni način osjećao sam kako me vlastita krv čisti od svega. ... "božansko..."- prostrujala mi je njena misao glavom. Zapravo ... osjetio sam se božanski. "Da li sam ja Bog?"- ne tren sam se zapitao. Barem bi to objasnilo frontalni sudar sa autom iz kojega sam izašao živ. Svjetlost me okružila u potpunosti i ušla u mene. "Sve je u tebi"- strujalo mi je. "Ti trebaš otkriti svoju snagu" ... Iz mene je bljesnula svjetlost i krv. Tijelo mi se počelo trzati, a ja sam se izgubio.
Sjedio sam ispred knjige na tepihu u svom stanu. Brzo sam podigao ruke i pregledao ih. "Ništa .."- zaustio sam bez ikakvog šoka, kao da mi se to već tisuću puta dogodilo. Da li je sve to bio san ili ... Stresao sam se i podigao pogled, spodoba sa uperenim prstom u mene stajala je naslonjena na štok. Sjetio sam se onoga "moć je u tebi". Osjetio sam da sve ovisi o meni. Prozor je opet zalupio i ja sam se naglo okrenuo prema njemu. Kad sam vratio pogled spodobe više nije bilo. "Isusa ti ..."- šta je neću sve doživjeti. Pod prstima ruku koje su mi pale prema tepihu osjetio sam poznati osjećaj –hrapavost papirusa knjige .. prazne knjige. Pogledao sam ju i čim ju je moj pogled okupao počela su se ispisivati slova po prvoj stranici. Kao nekakvom čarolijom čudna slova počela su krasiti prazne stranice. Proletio sam kroz knjigu. Sve su se stranice počele puniti čudnim nazivima, slovima crne i srebrne boje. Vratio sam se na prvu stranicu. Ispisivanje slova došlo je do kraja. Naglo sam ju zatvorio u strahu i čim sam ju zatvorio koža, u koju je bila omotana i uvezana, bljesnula je srebrnom svjetlošću i nekakav se simbol zažario i ispisao na njoj. Prošao sam prstima po toplom simbolu. Osjetio sam nekakvu snagu. Kao da je ta knjiga bila dio mene. Kao da je ta knjiga –ja ... Opet sam ju otvorio, a znatiželja me je natjerala da otvorim prvu stranu i bez pomisli na posljedice pročitam i poviknem prvu riječ koju sam ugledao. "Claudo!"- povikao sam.
TO BE CONTINUED ... ..
DATuMi OBJAvE svih dijelova: 1. DIO- 06.02.2006; 2.- 09.02.; 3.- 19.02.; 4.- 26.02.; 5.- 08.03.; 6.- 17.03.; 7.- 24.03.; 8.- 30.03.; 9.- 07.04.; 10.- 14.04.; 11.- 21.04.2006
Post je objavljen 28.04.2006. u 13:54 sati.