Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/beltane

Marketing

(Ja) Kako vas neki ljudi razočaraju

Prije negdje 10 dana dečko i ja smo proslavili 2,5 godine što je prošlo od dana kada smo prohodali. Ne 2,5 godina veze jer smo pod utjecajem nekih turbulencija imali skoro pa 20 dana prekida.
No uglavnom, poanta je u tome da sam mislila da ga znam dobro 2,5 godine...da shvatim da ga uopče ne poznajem.

Neki ljudi koji poznaju mene i njega možda neće moći shvatiti kako on nije baš naj(makar su više moji nego njegovi frendovi) - pogotovo oni neki koji su nafureni jer im ne želim dati povjerljive informacije o nekim ljudima koje im apsolutno nikako ne koriste.

Uglavnom, on i ja smo imali nekih problema prošli tjedan. Danas uglavnom nebitna situacija je izgledala ovako:
-ja sam bila u komi
-bio mi je potpora tako da mi je pol h tupio samo da sam u krivu...kad sam mu rekla da to nije ok od njega, naljutio se na mene i poceo me vrijeđati

Rekla mu da prekidam jer nemogu podnositi da me vrijedja i tvrdi da je u pravu s tim...al onda je bio sav jadan i nekak smo se pomirli.

Ova današnja situacija je proizašla iz ovog događaja:

U srijedu sam ostala dulje kod njega jer se duže vremena nismo družili, a imala sam dosta posla i vremenaski sam bila limitirana. Pošto imam rane na nozi (stopalu), ne mogu pola sata stajati u prenatrpanom tramvaju i tako sam trebala čekati prazniji.
I čekam ja tramvaj s njim dobrih 20 minuta, kad eto onog na kojeg mogu ići. I krenem ja na tramvaj i čekam da mi doda torbu koju je držao u rukama...i iz ne znam koojeg razloga dodao ju je taman da nisam mogla na taj tramvaj (i ne, nije zato da dulje budemo zajedno, njemu takve stvari ne padaju na pamet).

I nakon toga on sam promrmlja "Oprosti" i ignorira dalje, ja sam bila bjesna i jadna i nisam ništa pričala, pa smo šutili idućih pol h čekanja tramvaja.

To me i razljutilo i bila sam jadna jer je znao kolko imam za raditi pa je zasrao...ALI, nije problem u tome.

Problem je u tome što se nije sjetio npr. poslati mi sms da mu je fakat žao i što me cijeli dan nije pito, ni na netu, sam imala sranja zbog tog.

On kao "divan savršen" dečko što se tiče nekih nije me ni pitao sam imala problema zbog njegova sranja.

I ja mu za to prigovorim, on se počene ljutiti na mene...opet...

I jučer u školi(za one koji neznaju, idemo isti razred):

Cijeli dan me ignorirao.
Pitam ga: "Kako možeš biti takav?"
-muk-
"Please, samo reci kako možeš biti takav?"
-muk-
"Kak možeš biti kreten prema meni nakon što si me povrijedio i zasrao mi?"
-muk-


Praktički jedina komunikacija je bila kada se nudio da mi nosi torbu i kupuje jelo. Što je možda nekima od vas super, kao brine se, al to radi jednostavno jer je tako naučen. Da je pristojno i da se treba. Isto kao što sve nudi jelom i pićem na ulazu u kuću i spreman je napraviti jelo i piće svakom tko to zaželi s osmjehom na lice. Da se pere suđe odmah nakon jela. Jednostavno je tako istreniran.

No, istina, komunicirao je samnom i van tih okvira. Izderao se na mene sred ulice "Koji kurac hoćeš da napravim?!".

A ja sam samo htjela da mi odgovori na pitanje: "Kako možeš biti takav? (tj. Kako možeš biti kreten prema meni i ignorirati me nakon što si me povrijedio a ja sam odmah kraj tebe?)"

Odmah nakon toga se pokupio na drugu stranu, tj. odšetao prema drugom putu za doma nego što je bio onaj kojim smo išli taj tren.

Prvo sam mu mislila slati sms da ću prekinuti s njim ak se ne popravi...al nisam imala snage. Na večer sam dobila sms: "Žao mi je što sam se izderao."

Na pitanje: "A što je s tim da si bio kreten prema meni cijeli dan?"
Odgovor je bio maltene :"Mislim da sam bio u pravu."

Dolazimo do danas, 28. travnja 2006, dana kada sam doživjela skoro najveće razočaranje života. Prvi sat sam mu došla i rekla da se treba srediti i da nije bio ok i da me uspijeva sve više i više povrijediti. Šutio je na to.

Ne znam, možda je sve moja greška jer sam mu prošli put prelako popustila.

Rekla sam mu da prekidam (naravno, uvijek s mogučnošću da se popravi da opet budemo skupa) da on napravi slijedeće:

Za 5 minuta se počne nabacivati drugoj curi iz razreda. Pod satom. A kasnije i pod odmorom između prvog i drugog sata.
Kasnije se nije mogo jer smo se već naviknuli na fiksni raspored sjedenja pa joj nije blizu sjedio neg je sjedio kraj mene i izgledao bjesno na mene. Povisio je glas na mene svakom mojom prisilnom (na mene prislinom) komunikacijom vezanog uz nastavu.

No uglavnom, moj "dargi i presavršeni" dečko(sad već bivši) bar što se nekih tiče išao se nakon 2,5 god veze nabacivati drugoj curi u razredu čim sam s njih prekinula.

I nije tu tolko problem da sam ljubomorna, u zadnjih par dana sam previše povrijeđena za to, ali jednostavno... a pogotovo nakon svih njegovih priča da ak ostane bez mene neće naći drugu curu nikad jer sam presavršena. I znala sam ja da je to pretjerivanje ili zaljubljeno gledanje na svijet ali ovako nešto od njega nisam očekivala. Fakat sam mislila da je bilja osoba. Pogotovo nakon 2,5 god veze. I boljelo je saznati da me za 5 minuta ide probati zamijeniti nekom drugom.

Neki ljudi vas fakat razočaraju u životu.

ili bar dečki mene... (i to ne svi ljubavno...al jako u svaku ruku)

life suck.

alot.





Post je objavljen 28.04.2010. u 11:57 sati.