Mreža isprepletenih niti dviju najvećih opreka i njihovih tihih zagovarača i tjelohranitelja, pružila je svoje mutne, ljepljive, dugačke prste prema svemu još neokaljanome....ulovljeni kao delfini u ribarsku mrežu, jecaju od razočarenja do iznemoglosti, suzama se jedino odupiru lovcu. Mnogi ništa ne naslućujuć, podaju se lovu i prihvate sebe kao lovinu time olakšavajuć brisanju naučenog i temeljenju iznimaka koje je kasnije teško potuć. Naučeno postaje apsurd, a uči se znanje temeljeno na predrasudama....blijedi čistoća u nepovrat! Evolucija jednom kad pogriješi, teško se vraća koracima unatrag, mora naučit plest prave niti što je gotovo nemoguće, jer pomutnja je već preuzela stvari u svoje ruke, a pomutnju je teško nadić! Mjesta za prave niti popuniti mogu samo nepomućeni uzorci kakvi se nađu jedan u sto godina.