Jednom davno je bijo jedan djecacic. Nije imao neke posebne zanimacije u zivotu. Zivotni san mu je bijo da postane priznati umjetnik. Njegova umjetnost je bila likovne naravi. Pravi crtac, sto se ono kaze. No, nakon zavrsene osnovne i srednje skole, prikupivsi puno znanja, uputi se on tako na akademiju, da izuci, sto se ono kaze, zanat, te tako postane ono sto mu je san bijo: priznati umjetnik. Na akademiji mu je islo vrlo dobro, od silnih ispita, imao je vremena za sve i svasta, kako to obicno biva u studenstko-umjetnickom zivotu. Bijo je izuzetno drustven tip, on je volio drustvo, a, da vas ne lazem, drustvo je obozavalo njega. Uvijek nasmijan, sa fino inteligentno produhovljenim smislom za humor, bijo je poznat na svim mjestima blizim i daljim lokalnim blog-dzunkijima. U jednom trenutku, nakon zanata ne odradjenog u potpunosti, ali sa prilicno visokim postotkom ka kraju, nasao je mjesto gdje se skrasio. I crtao za sebe, za svoju dusu, i sto je, nazalost, u ovom materijalistickom svijetu ipak bitno, za nofce. Hrvatske nofce. Nek se zna. I tako, prolazili su dani. On je crtao. Puno za sebe, kao sto rekoh, ali i dosta po narudjbi. Sad ovako. Sad onako. Pa jedan grupni crtez. Pa jedan sa ovom novom tehnikom ulja na pastelu. Pa nekoliko crteza u kombinaciji. U trenu kad sam ga ja pitao kojom tehnikom crta, kratko mi je odgovorio: E, chima. Ja ti trenutno crtam u sest tehnika istodobno. Malo veci crtez, pa moram kombinirati. Ulje na platnu, ulje na pasteli, pastele, tempera, ulje na staklu i ugljen. Ali, da ti kazem, samo se ti ugljena drz. Ugljen je dobar. Sa tim pocnes, kasnije mozes sve nauciti. Meni je ugljen najdrazi, i kad crtam za sebe, za svoju dusu, ugljen koristim. I tako, nas glavni junak je i dalje crtao. Akademija je gurnuta, reklo bi se: u drugi plan. Mislim, nije sad da je potpuno zaboravijo na akademiju, i dalje mu je to bijo glavni cilj. Ali, s obzirom da je cjele dane crtao, nije se previse zamarao akademijom. Ipak, da ne ispadne sve tako crno, malo po malo, dosao je blizu kraja skolovanja na akademiji. Tocnije, na prezentaciju zadnjeg rada. To nije zavrsni rad, kojim se stjece zvanje umjetnika, vec zadnji od malih radova, nakon kojeg se obicno, buduci umjetnici, posvecuju izradi zavrsne skulpture. Uglavnom, nakon sto je vrlo uspjesno izprezentirao zadnji rad, skuzio je da je ta akademija ipak dio njega. I da ne moze samo tako otici sa nje. Odlucio je, potajice, izraditi jos par radova. Ono, za dusu, ako nece ici, nema veze, sad ga ionako nista ne moze sprijeciti da se posveti zavrsnom radu. I tu nasa prica staje. Ako vas zanima sto je dalje bilo, neznam ni ja (za sada). Nastavak bi se mogao saznati negdje krajem lipnja, pocetkom srpnja, pa ako budete strpljivi, sve je moguce...
-- chima
Post je objavljen 28.04.2006. u 00:25 sati.