Marketing
Islamabad
"Bzzzzzzzz..." - zujao je dosadni, vjerojatno malaricni komarac oko mog uha dok sam cekao cheeseburger od devinog i nojevog mesa u sumarku pored smrdljivog kanala negdje u G7, jednom od komercijalnih blokova Islamabada. Islamabad je novi grad izgradjen prije cetrdesetak godina da bude prijestolnica, jer se Lahore, Peshewar i Karachi nisu mogli dogovoriti gdje ce biti glavni grad, pa su nasli jedan sumarak na sredini, povukli nekoliko okomitih i vodoravnih crta i dogovorili se da tu stave Predsjednicki ured, Vladu, Parlament, sudove i da grade stambene blokove po potrebi, tako da svaki bude isti i samostalan i ima sve potrebne sadrzaje.
Ovo krizanje u sredini se zove "Zero Point", a oko njega su blokovi koji se raspoznaju po oznaci G1..G8 i H1..H8. I dok sam cekao cheeseburger, dosla je poruka od Barbare:
"U Paksu jedi samo u dobrom hotelu, pij samo vodu iz boce, peri ruke, cuvaj se komaraca, kupi repelent, ima malarije..."
Njena "pravovremena savijest" koja je proradila malo kasno dodala je nove zadatke na listu stvari koje navodno treba obaviti pri putovanju u Pakistan. Listu je jos davno osnovao Ivica, onaj koji me je navukao na blogiranje, sa idejama da se kosa pere u flasiranoj vodi, a WC skoljka napuni papirom prije nuzde kako ne bi spricala zagadjena pakistanska voda te da se nosi mrezica za spavanje...
Naravno, od svega toga napravio sam samo ono sto sam ja smatrao najvaznijim: kupio sam mapu Islamabada. Ne jednu. I ne samo Islamabada. Pa kostaju samo jedan euro. DVD-ovi, svi moguci najnoviji holiwoodski filmovi samo dva eura. A da vam ne govorim sta mozete dobiti za pet eura. 
Islamabad ima sirotinje, komaraca, malarije, guzve, necistoce, nereda, ali savjetujem vam da u Pakistan otputujete ili iz pakla ili iz Riyada, pa cete se usredotociti na ljepote Pakistana, gostoljubive domacine i ostale stvari koje Pakistan cine zanimljivim. Pisat cu vam kasnije jos o Pakistanu.
Mozda je dobro uzeti sprej za komarce (da ne ispadne da sam vam ja rekao da ne treba, pa da ja budem kriv), ali ovo ostalo stvarno nije potrebno. Nakon dva dana setanja po smrdljivim trgovinama sa kopijama raznog softwarea i hranjenja u obliznjem fast-foodu "One potato, two potato" (nisam htio ici tamo, ali kad sam vidio da susjed Andre tamo jede, a on je stvarno izbirljiv...) jos uvijek sam ziv i sjedim u bussines loungeu na islamabadskom aerodromu, vjerojatno najuredjenijem mjestu u cijelom Pakistanu i pisem blog. Konacno idem nazad doma, ali necu previse uzivati u Dubaiju: rucak s najdrazom, kratki posjet uredu i opet na aerodrom. Riyadh zove, hoce na popravni...
Post je objavljen 28.04.2006. u 05:32 sati.