Marketing
Tog je jutra prvi put vidjela labudove u letu
Tog je jutra prvi put vidjela labudove u letu. Grobnu tišinu proparao je zlokobni vrisak jata.
Pod tmurnim nebom prelijetali su božji hram u oštroj formaciji energično propetih krila kao od strujnog udara.
Tjeskoba joj je pritiskom lijepila korake za tlo na putu prema kapelici Gospe od Sedam Žalosti.
Zaboravljeni plastični ljiljani skrivali su nakupinu vlage u kojoj su nastanjeni rojevi uspavanih insekata čekali vrške njenih prstiju da se umoče.
Kažiprstom je risala raspelo na vrelom čelu u molitvi da joj razbistri misli.
Gledala je u taj božji hram obrastao visokom travom i divljim grmljem. Nije opazila župnog vikara koji se skrivao iza bratovog groba. Svaki put kada bi ju ugledao srce bi mu aritmično tuklo. I kristalno bi se tada sjetio dana bratove smrti, njenih uzdaha, hladnog znoja na svom čelu.
Upravo od tog trenutka bratove mu smrti u ovom malom provincijskom mjestu počeo se događati niz misterioznih nestanaka mladih djevojaka koje bi dolazile robu prati na potok blizu crkve, i od tada im se gubi svaki trag.
Ona prinosi ustajalu tekućinu usnama u molitvi da joj riječi učini krotkima, i da joj očisti utrobu od truleža putenosti koja joj kola venama.
Uzrujao se roj muha među ljiljanima kao da dvori glas koji joj šapuće :
- Djevojko luda, što činiš svojoj žudnji za životnim slastima? Pusti životu da ti se pruži.
- Osvrni se na beživotnost u koju ti je tijelo uronjeno.
- Nisi li natovarila sebi odgovornost koja te priječi okusiti život. Tvoju žrtvu nitko ne vidi, ona iskljucivo tebe intimno guši.
- Nitko nije veći tiranin nego što si sama prema sebi. Oslobodi se, zbaci to teško breme.
- Izloži put suncu da te grije i uvija ko niti bršljana oko tisućljetnog debla. Ovij se oko mene i postani žena.
- Aleluja..aleluja..Sveti Petar i Andrija, i Ilija Ognjeni što grome odgoni. Bježi grome od mene, nek je čednost uz mene. - drščući moli djevojka, dok joj se u groznici oduzima dah, a blijede ruke sklapa u agoniji
- PREPUSSSSTI SSSE - sablasno se oglasi roj
Djevojka urnebesno vrisne. Vrisak prene župnog vikara koji je u blizini sakupljao sasušene vijence s groblja. Plastična posveta mu zaplete ruku u žicu vijenca i raskrvari dlan. Pohita prema djevojci u deliriju zbog ukazanja nečastivog, primi je za blijedo lice, i krv sa njegovog dlana slivena ozari njene usne.
Vikar tako i sam doživi sablazan zbog putene i sablasne slike koja mu se ukaza.
Na licu njenom koščata je čvrsta ruka. Koža joj upija topao dlan. Blagi šok joj obuzima tijelo i paralizira udove.
- PREPUSSSSTI SSSE...
Sklapa oči dok ruka klizi niz vrat pipajući snažno bilo kroz blijedu kožu.
- PREPUSSSSTI SSSE...
Nestaje sve što je ikada poznavala i čega se sjećala.
- PREPUSSSSTI SSSE...
Paralizirana, zadnjim atomima snage uživala je u svršetku bez straha. Osjetila je ruke što pojačavaju stisak. A onda, ugasila sliku.
Njeno tijelo ukrašeno bijelim ljiljanima, položeno na pokretni riječni odar, otputovalo je daleko…u zaborav.
by Frakcija & Stroke.
Post je objavljen 27.04.2006. u 23:35 sati.