Padala je kiša i šljapkala sam u cipelama neprimjerenim za to vrijeme.
Obavila jedan kratak ali "smislen" SMS-razgovor s jednim neobičnom...
ne znam kak da ga nazovem.
Mislim da ne voli da ga zovu "dečko".
Niti da ga zovu često.
Pozvana sam na ručak sutra.
Pozvana?
Jesam se sama pozvala?
Blage veze nemam.
Na faksu sam zujala okolo.
Uopće mi danas nije bilo bitno da se saberem.
Tako će i sutra biti.
Dođem, osramotim se na kolokviju, pa idemo dalje.
Rekao mi je da ne pričam gluposti i da idem doma učiti.
Mo'š si mislit kak sam ga poslušala.
Lijepo je imati ovako male brige.
Zapravo te više vesele nego žaloste.
Jer osjećaš život kroz njih
Bila bih najsretnija da su jedine.
Ali nažalost.
Nažalost.
Post je objavljen 27.04.2006. u 23:34 sati.