Marketing
In this time of fear, when prayer so often proves in vain, hope seemed like the summer birds too swiftly flown away. Yet now I'm standing here, my heart's so full, I can't explain, seeking faith and speaking words I never thought I'd say...
Ove subote sam krizmana kuma. Po drugi put. Zadnji put kad sam s kumčetom bila u crkvi, dobile smo katekizam „Što vjerujem?“. Iako nisam velika praktična vjernica, knjižica mi se učinila zanimljivom. Otvorila sam je, prolistala, tu i tamo nešto pročitala...Zanimljive sam odgovore našla u njoj.
Na pitanje „Zašto Bog dopušta zlo?“ našla sam sljedeći odgovor: „Božanska je providnost u tome da Bog, znanjem i ljubavlju, vodi stovrenja njihovoj konačnoj svrsi. Otajstvo fizičkog i moralnog zla Bog je osvijetlio u svome Sinu, Isusu Kristu, umrlom i uskrsnulom da pobijedi zlo. Tajna zla, treba priznati, povezana je s tajnom slobode. Radi se o tome da ljubavi nema bez slobode, a sloboda je rizik. Bog se, dakle, omogućivši slobodu stvorenja, upustio u rizik. Vjera nam daje sigurnost kako Bog ne bi dopustio zlo kad iz njega ne bi izvukao kakvo dobro za život vječni.“
Zanimljiv mi je odgovor i na pitanje“Što se događa nakon smrti?“ – „Svaki čovjek odmah nakon smrti, u posebnom sudu, koje je djelo Krista, suca živih i mrtvih, prima po svojoj duši besmrtnost i vlastitu vječnu nagradu. Vjerujemo da duše svih koji umiru u milosti Kristovoj tvore već sada Božji narod. Smrt će konačno biti pobijeđena u dan uskrsnuća, kad će sve duše biti ujedinjene s vlastitim tijelima.“
Ja se bojim smrti. Jednostavno se bojim. Nepoznato, neiskušano... Strano. Iako se meni i ljudima oko mene događaju ružne stvari, život je lijep. Živjeti, voljeti, plakati, radovati se... Naučila sam cijeniti male stvari koje čine život, naučila sam uživati u svakom trenutku provedenom s dragim mi ljudima...
A moj je život prekrasan. Nisam mnogo toga proživjela u svojih neću-reći-koliko godina, ne znam za neke veće brige. Živim zaštićena, okružena roditeljskom ljubavi, ništa mi ne nedostaje... I pomalo se bojim odrasti. Osamostaliti, odseliti iz svoje djevojačke sobe, iz svog malog gnijezda... Ne znam jesam li jedina koja tako razmišlja. Jesam li? Nadam se da nisam.
Post je objavljen 27.04.2006. u 23:03 sati.