Kada sam prvi puta vidio toga genijalnog svecenika na tv-u, ako se ne varam negdje '90., neposredno prije rata, odmah me podsjetio na covjeka koji je me krstio. Fizicki i duhovno su bili slicni.
Branko Sbutega je pravi svecenik Dalmatinske Hrvatske, iz njega vristi tradicija srednjevjekovne hrvatske drzave i ranoga krscanstva na hrvatskim podrucjima od Jadrana pa do Drave i Drine. Genijalac, sjajan govornik, a u isto vrijeme buntovnik, sljedbenik velikana Hrvatske, biskupa Grgura iz Nina.
Ova smrt je tragedija, ne samo zbog velicine licnosti don Branke Sbutege, vec zbog cinjenice da Zaljev hrvatskih svetaca kako tepamo nasoj predivnoj Boki Kotorskoj, u kojoj svaki kamen govori hrvatski, u njem se zavrsava visestoljetni proces unistavanja hrvatstva ovoga negdasnjeg dijela Dalmacije, unistavanje hrvatskoga indentiteta, na veoma slican nacin kao sto je unisten Srijem i unisten Sjever Backe i unisteni tragovi Hrvata u Banatu i unisteno hrvatstvo u Posavini i na sirjem podrucje biskupije banjalucke. I zaista za koju godinu, nece biti covjeka koji ce za sebe kazati da je Hrvat. Kaze moj predragi Drago Britvic u pjesmi "Stara zvona"; "u kamenu nema neba". Zvona simboliziraju Crkvu u Hrvata.
Zvonila su za oluje, zvonila su za vjencanja
Zvonila su za zivote i za zadnja putovanja
Kao neka vjecna glazba nase slave, naseg jada
Zvonila su od davnina stara zvona moga grada
Nestaju zvonici. Nema ih vise. Nema vise tko zvoniti.
Jedan od tih zvonika je bio i don Branko Sbutega.
Otisao je velik covjek.
Ali Bog je velik i milostiv.
Nek zazvone sva bokeljska zvona !!!
Pero Tuzni
Post je objavljen 27.04.2006. u 20:16 sati.