27 travnja (prestala je padati)
«Nemojmo prejudicirati unaprijed»-kako bi rekao jedan moj bivsi kolega, novinar «Slobodne». «Bacio si, Ante, dubioznu loptu u Kerumov sesnaesterac» - dodao bi drugi bivsi, sportski novinar. Po prvome se moze prejudicirati i unatrag, a po drugome dubiozno znaci duboko! To znaci «sumnjivo», bivsi kolega sportski. Isti mi je rekao, prije desetak godina, zaustavivsi me na skalama: «Ti moras pisati tako da te razumi moja mater»- gledajuci me kao nogometni sudac u oci i s uzdignutim kaziprostom. Ja sam imao spremljen odgovor vec godinama unaprijed. «Znas sta, Rejo, ne zanima me uopce da li me tvoja mater cita a kamoli da li me razumi! Niti me interesira kuzis li i ti ista u mojim tekstovima. Jer ja ne pisem ni za tvoju mater ni za tebe»!Ostao je zabezeknut: «Nego za koga»? «Za tvoju kcer»- rekoh mu kratko. Set-mec lopta, s obe polovice mozga. Ostao je «paf», kao da ge je pogodio «RAF», okrenuo se na petama i sisao. Ja sam se pak uspeo u kulturnu rubriku.
Sto sam mu time u stvari kazao? Da ne pisem za one koji odlaze nego za one koji dolaze. A tada je u «Slobodnoj» vladao nepisani zakon: «Pisi tako da te Rejina mater razumi»! Drugim rijecima, da te razumije svaka nona i svaka baba pa cak i vlastita mater. Meni nikada nije palo ni kraj pameti pisati tako.Bilo mi je dosta sto pisem na materinjem jeziku, jos da me i vlastita mater razumi!? No way. Ja sam, de facto, uvijek pisao za Oca jer jedino On moze sve razumjeti. A mater, nju sam prepustao materijalistima. Lenjin je zato i htio, po svojoj oporuci, biti pokopan kraj materina groba. Za zivota dijalekticki materijalist, poslije smrti pored materinih kostiju. Dosljedno. Nisam taj. Nemam bradicu, samo brkove.
Drugovi iz CK-a nisu postovali njegovu posljednju volju. Vicenco Blagaic sigurno bi. Ali njega tada nije bilo ni u desetljetki. On je dosao mnogo kasnije, taman na vrijeme da ugosti na «Boat show» PRP-a Malnara. Sad se ja pitam: mora li se svaki covjek kod nas koji se zeli obogatiti ili postati predsjednikom zvati Zeljko? Zeljko Kerum, Zeljko Malnar. Sta je s nama, Antama? Koje drzave da postanem predsjednik? Ne mogu one bivse, njezin je bio moj imenjak. Kojeg poslovnog imperija da budem vlasnik? «ANTALANDA»? «ANTECA»? I da jesam jednoga, biste li kupovali kod mene s osmjehom? Ne biste, ja bih vam s osmjehom prodavao (ali moj osmjeh nikada ne!). Sta da radim onda? Da se ubijem ili samo opijem? Kakav smisao ima moj zivot kad nisam ni ekonomski tajkun niti politicki tajfun? Postojim li uopce, kad na racunu nemam niti milijun eura? Jesam li iole vrijedan postojanja kad me na jahtu («sa dvi terace») ne zove Zeljko Prvi a na odojka sa Sevom me ne poziva Zeljko Drugi?
Molim citatelje moga b/r/loga za pomoc. Odgovorite mi na ova pitanja jer ja sam ne mogu. U dubokoj sam egzistencijalnoj krizi. Ne znam vise jesam li covjek ili sjena, more ili tek pjena. Vita jela, u gori zelen bor, cekam vas reaktivni odgovor.
Post je objavljen 27.04.2006. u 18:30 sati.