Od početka svog rada u školi sam znao da u struci nikad neću napredovati. Jednostavno nisam bio poslušnik, imao sam preširoke interese, a ni futur drugi me nije zanimao.
Prije par dana, raspravljajući o čednoj zoni u središtu Krka, originalan prijedlog, kako sam upozoren, ne mjesnog popa nego vikara (priznajem, nemam pojma gdje je razlika), rekao sam da ne treba generalizirati, da na ovim prostorima znam za dva izuzetna svećenika. Poslije sam meditirao o tome, kako je to, izabrati poziv svećenika, a znati da nikad nećeš postati barem biskup, jer imaš svoju osobnost i principijelno braniš svoje stavove. Zaključio sam da nije bitno prihvaćanje društva, ako znamo da je ovdašnje društvo dobrano zatrovano.
Od danas znam za samo jednog izuzetnog svećenika, umro je don Branko Sbutega.
Post je objavljen 27.04.2006. u 17:16 sati.