Vratimo se u proslost... ne tako davnu... vratimo se na dan 13.4. ... To je brijem bila srijeda. Ona srijeda koja je bila kao zadnji dan skole pred uskrsnje praznike. bila sam jako vesela taj dan. taj tjedan mi je bio pun veoma sretnih treuntaka pocevsi od toga da sam u ponedjeljak 2 dana prije saznala da je 100% da sam primljena u a razred. nista mi nije moglo skinut osmjeh sa lica. do naravno, te 'kobne' srijede. Sigurno se sjecate onog posta u kojem sam opisivala da sam se posvadala sa jako dobrim frendom. e to je bilo tada. istina, jos uvijek mi je jako tesko misliti na taj dan. zaista ponekad osjetim neku zalost sto smo se posvadali. nekak... kajjaznam... navikla sam bila na one razgovore pune nekih glupavih, al u isto vrijeme i smjesnih sala. on bi svaki put prodao neki glupi vic tipa:
e: koliko palacinki stane u telefonsku govornicu dok ulicom seta slon?
a: neam blage
e: bubni neki broj
a: 20
e: zakaj?
a: kajjaznam
e: zato kaj jogurt nema kicmu
meni je ta sala toliko glupa i uopce ju ne svacam, al bi se na takve gluposti uvijek nasmijala. ponekad mi fakat fale ti razgovori. a sad me nece ni pozdravit.
No, kao sto naslov kaze, nakon kise uvijek dolazi sunce.
Naravno, sljedecih par dana sam bila dosta zbedirana zbog te cijele situacije. zaista mi je bilo tesko i iako vecina misli da je on debilan kad je to napravio, ja necu izrazit ovdje svoje misljenje o njemu jer mislim da je izrazito bezobrazno pisat protiv nekog na blogu, a iako mi misljenje o njemu vise nije tako blistavo, opet nije tako ruzno kao sto imam o nekim drugim ljudima. uglavnom, u sljedeci petak sam se odlucila zabavit. otisla sam pogledat Ice Age II s Kolarekom, i zaista sam se dobro zabavila i uspjela zaboravit na sve ono kaj se desilo 2 dana ranije. zatim subota. to je dan za pamchenje. i vjerojatno svi (vecina) koji ovo citaju znaju o cem je rijec, pa mislim da je bezpotrebno ponovo pisat o tome. i tako doso Uskrs, navecer sam opet izasla... i kako sam tih dana uvidjela kako postoje druge osobe, koje zasluzuju vise od samo one prijateljske ljubavi, vec sam skoro zaboravila na svog nekadasnjeg prijatelja. vise ga prijateljem ne mogu zvati, iako ce on uvijek to i biti. no, mislim da trenutno imam jednu veliku srecu u zivotu sto sam upoznala osobu poput Kolareka, je mi je sad svaki dan ispunjen ljubavlju, srecom, veseljem... znate ono iscekivanje svakog novog dana... vise mi nije tesko ustat se ujutro iz kreveta i vesela krenut u skolu... svi u mom razredu su primjetili kolko sam sada sretnija i vide da sam se totalno zbog svega toga promjenila. sada napokon imam nekog kod mogu voljeti bez da cu zbog tog biti ismijana il tak nes. i mislim da je ta poslovica "nakon kise uvijek dolazi sunce" zapravo skroz tocna. u zivotu svake osobe postoje oni dani kada misle da vise ne mogu dalje. kada im je totalno izgubljen smisao zivota i ta sva volja za zivotom je otisla. nakon toga, kad najmanje ocekujes, dogodit ce se ono nesto. nesto sto ce biti tako apstraktno na prvi pogled. nesto sto ces mislit da tebe takva sreca ne moze pogodit. mislit ces da sanjas. i taj jedan trenutak ce trajat vjecnost. i kad on prode, doci ce opet ti lijepi trenutci. sve ce u vasim zivotima opet biti ruzicasto i bijelo. gledat cete na zivot iz druge perspektive. sve ce biti ljepse. samo cekajte jer ko ceka doceka, i zapamtite, kad mislite da ste zapeli negdje... kad mislite da ste zapeli u slijepoj ulici i mislite da nemozete nac izlaz iz te nocne more, dogodit ce se nesto lijepo. vidjet cete, jer nakon kise UVIJEK dolazi sunce. to zapamtite.