Dragi se jučer požalio da ima malih problema oko... hmmm... velike nužde
, pa sam ga odlučila iznenaditi blitvom.
Vitamini i celuloza - dobitna kombinacija. Nisam to nikad kuhala, ali ne znam što bi bio problem – voda, sol i blitva, je l? I tako, zaputila se ja do mog Kauflanda. Na putu sam se malo zabrinula jer ne znam kako nekuhana blitva izgleda, ali nadala sam se da će iznad pisati „blitva“, pa će sve to dobro proći. Tako je i bilo. Usput sam vidjela i brokulu pa sam i toga kupila. Neka se nađe. Zelenila nikad previše (E to nisam nikada ni jela ni kuhala, ali čula sam da se može pohati... Istina?). Nisam ni znala da to ima dolje neku stabljiku, na slikama totalno drukčije izgleda (valjda sam kupila brokulu, a ne neko nepoznato povrće s Tajlanda?!). Eh, kad se već zdravo hranimo, vidim ja i onaj paketić koji se zove „povrće za juhu“ i, sva u žaru kupujem, i to. Jer bilo je i vrijeme da se na našem stolu prvi put nađe domaća juha. Kad sam u košaru dodala još i kilu jabuka, krenula sam u daljnji pohod po trgovini. Zastanem kod hladnjaka s ribom i tu uzmem smrznute kozice i ... zagledam se u paniranog oslića. Mislim, to je zdravo, je l'? Riba je riba.
Dobro, znam da nije zdravo. Ali jede mi se. Uzet ću. Možda bolje da uzmem „ledinog“ oslića, a ne nekog žnj firme. Al', jebi ga, kad je ovaj žnj duplo jeftiniji. A i nezdravo je i jedno i drugo. I posegnem rukom... oooho! Vidi fishburger! E, to ću! Ne moram stavljati nikakve začine. Mmmm... Toliko o zdravoj hrani. Mogla sam ovako i do McDonaldsa. I zaputim se prema blagajni. Moram proći pored kozmetike... (Sada imam novu četkicu za puder u prahu...
) Ali što je ovo? Nova polica? Ooooo! Soknice, one tanke, najlonske. Ajme što su slatke! A jeftine! S višnjicama! I s cvjetićima! Pa seksi mrežaste! Leptirići! Krajnja snaga volje upotrebljena je da sve zeleno ne izleti iz kolica - zdrava hrana je ionako precijenjena... Kupila sam samo jedne, bijele s višnjicama. Što ću s njima nemam pojma. Ali su slaaatke (ne mogu vjerovati,
imitiram samu sebe). Na blagajni stanem iza nekog zgodnog frajera (prije toga sam, na susjednu blagajnu, dobrodušno pustila nekog čičicu, koji se sav zajapurio od truda da stigne prije mene na red, i tako ubila dvije muhe jednim udarcem: em dobra, em dobar frajer ispred mene) i, jasno, malo škicnem u njegova kolica, a kad ono moj muški-šoping-alterego: u kolicima luk, zelenjava, panirani oslić i hrpa čarapa
(dobro, ne one s višnjicama, nego sportske, al' ipak...). Nasmijala bih se da nisam uskoro na redu. Zabrinuto prebrojavam stvari u kolicima, provjeravam novčanik. Uvijek se zabrinem na blagajni hoću li imati dovoljno novaca
(prije baš ne razmišljam puno o tome), a ako imam neku vrećicu, najradije bih je protresla pred svima da slučajno ne bi netko pomislio da sam nešto ukrala. Tako i sada. Vrećica s novčanikom u kolicima stoji okomito. Nagnem se naprijed i provjerim je li tu novčanik. Pa se ispravim.Pa vidim da je vrećica ostala raširena. Pa se nagnem i zatvorim je. I onda me uhvati muka jer što ako je netko gledao i vidio da sam zatvorila vrećicu. Mislit će da sam nešto maznula.
Pa se nagnem i rastvorim vrećicu, izvadim iz nje novčanik i ključeve i zgužvam je u ruci. Za to vrijeme se nakupilo mojih stvari na traci pa sve sa žurbom trpam u kolica. Ne stignem u vrećicu. Treba platiti. Jao, di je novčanik?! Zagubio se među povrćem. Kopam po kolicima i jedva ga nađem. U jadu plaćam 96 kuna u novčanicama po 10 i 20 kuna i razmišljam kako sad, jer prodavačica broji novce pred svima (nije ni čudo da sam sumnjiva, takva neurotična) svi znaju da nemam više novaca u novčaniku... što je na neki način dobro jer me nitko neće orobiti... osim ako mu se nije svidjela moja možda-brokula.
Šit! Prošlo je dva! Moram kuhati. Fishburgeri i blitva. Naravno da opet kasnim. Sva sreća da me muž voli
.
P.S. Nećete vjerovati! Dok ovo prebacujem u blog-editor, došao mi je dragi. Baš danas se on našao doći ranije s posla. Nosi mali TV koji je bio odnio na popravak. Prije Svjetskog. Vidiš kako zna misliti unaprijed kada je nogomet u pitanju, kažem ja sebi. I njemu ću, u prvoj svađi
.
Post je objavljen 27.04.2006. u 14:08 sati.