Damiru Tolju,
uredniku Slobodne Dalmacije,Split
Postovani Damire,
Vec su me neke Vase kolege pitale o tome i sasvim je moguce da ponovim nesto od onoga sto sam vec rekao za neke svedske ili bosanske listove.No,potrudit cu se da ipak kazem nesto novo i drugacije za jedan hrvatski list:Nakon sto sam vidio te crteze moja prva reakcija i komentar bila je da se tu uopce ne radi o karikaturama.Stvari se moraju nazivati pravim imenom.Karikatura spada u oblast humora,sto je najvise sto je ljudski duh u stanju proizvesti,vise i od umjetnosti,filozofije ili bilo cega drugog.Ti crtezi,a rijec je o pamfletima,su ruganje,dokazivanja teorije vlastite nadmoci i ponizavanje slabijih.Ti ce crtezi u historiji ostati zabiljezeni u istoj rubrici kao i rasisticki"humor"i ruganje na primjer mormonima iz
devetnaestog stoljeca,crncima iz dvadesetog,stoljetni antisemitizam u evropskom i ruskom tisku,zenomrstvo u dijelovima islamskog svijeta...
Evo nekoliko kljucnih razloga zbog kojih drzim da ti crtezi NISU karikature:
1.Karikatura je u svojoj biti satiricna detronizacija onih koji imaju vlast i moc u svijetu,karikatura je demaskiranje lazi i nepravde.To kada jedan bogati i siti Danac pravi crteze koji duboko vrijedjaju nekog jadnog siromaha u izbjeglickom kampu nije satira.To je naprosto gadost.
2.Muslimanskom svijetu koji je vecinom konzervativan,nedemokratican i u kojem su,sto je barem meni osobito iritantno,zene potlacene i neslobodne,dobra satira potrebna je kao zrak i voda.Upravo zbog svog imena i svog porijekla,iako sam covjek izrazitih sekularnih svjetonazora,osobito sam napravio veliki broj karikatura koje kriticki propituju teme vezane za muslimanski svijet,tragican polozaj zene u njemu,muslimanske diktatorske rezime,zaostalost,vjerski inspiriran terorizam...Prije tri godine sam dobio prvu nagradu u Njemackoj za karikaturu koja je kritizirala nedopustivo ponizavanje ljudskih bica
zenskog spola u dijelovima muslimanskog svijeta.No,uvijek sam se trudio da ne predjem granicu dobrog ukusa i elementarnog postovanja onoga sto je velikom broju ljudi sveto(koliko god da nije
meni).Ta se granica osobito ne smije prelaziti onda kada iz pozicije jedne kulture,recimo kao krscani,zelimo reci nesto o drugoj kulturi,recimo islamskoj.Stvar je jednostavno o fundamentalnom principu bez kojeg nista sto zovemo civilizacija ne moze postojati.
3.Bogati zapadni svijet koji sebe voli nazivati demokratskim i sobodnim bi se morao drzati vlastitih nacela.Ako smo se odavno slozili da su crtezi na primjer crnaca sa debelim usnama ili Zidova sa velikim nosom nedopustivi jer su rasisticki i antisemitski,zasto takva pravila ne vaze i za muslimane?
Na kraju,kada je rijec o Hrvatskoj,osjecam obavezu primjetiti da su te"karikature"o Muhamedu
objavili listovi koji inace preziru karikaturu kao takvu i uopce se ne obaziru na cinjenicu da je hrvatska skola karikature jedna od najboljih u Evropi.Dakle,na njihovim stranicama nema mjesta za hrvatske karikaturiste,cak i kad su u pitanju genijalni autori,a ima mjesta za ove danske crteze.Mislim da je time sve receno o njihovim motivima za objavljivanje ovih"karikatura".
Konacno,i bez obzira na sve gore receno,zelim reci da sam kao rodjeni Sarajlija osjecao veliki stid kada sam sinoc gledao slike paljenja hrvatske i drugih zastava na ulicama Sarajeva,grada koji je od kako
znam za sebe uvijek bio i hrvatski.Koliko god da ljutnja i ogorcenje u ovom slucaju imaju mjesta,mislim da ima milijun civiliziranijih nacina da se izrazi protest,pogotovo ako se to cini unutar prostora koji je u jezicnom i kulturnom smislu jedinstven.
Midhat Ajanovic
filmolog,pisac,karikaturist
Sarajevo/Göteborg
Post je objavljen 27.04.2006. u 12:00 sati.