Danas kada sam dosao na fakultet, susreo sam se sa jednom meni vrlo dragom osobom, i prvi puta od kada se znamo, nije mi se nasmjesila prilikom pozdrava. Tek sam u tom trenutko shvatio koliko mi znaci, tj. koliko mi je stalo do nje. Znam da za taj neosmjeh nisam ja kriv, ali me je to nekako posebno pogodilo. Tako, sada mi je dan krenuo naopacke, jer znam da je i jedna meni draga osoba u bedu. Nije bio samo neosmjeh, i ovako mi je izgledala sasvim cudno. Ma, zapravo nemogu vam objasniti kako se osjecam, ali nije dobro. Biti ce bolje.
Post je objavljen 27.04.2006. u 11:50 sati.