O našem grad svatko razmišlja u skladu sa doživljenima iskustvima. Neprekidno listanje po stranicama (najčešće nedavne povijesti) i preispitivanje tko je što učinio za boljitak ili nije (svojstveno lokalnim i inim političarima), neće nas odvesti nikud, nego u još veće dubioze međusobne netrpeljivosti i podvajanje ljudi na ove ili one. Ima i svijetlih primjera okretanja prema budućnosti i mladima, novim tehnologijama i gotovo suludog vjerovanja da će nama i našoj djeci biti bolje u ne tako dalekoj budućnosti. Gospodin s fotografije prof. Mijo Matošević ravnatelj Industrijsko-obrtničke škole, obiteljski čovjek, član Poglavarstva (nezavisni), nikad konfliktan već uvijek pomirljiv i skroman, najzaslužniji je što ta škola sad ima i ugostiteljski smjer, od ove godine će imati i komercijaliste. Danas i sutra tu se održava Državno natjecanje za tokare metalske struke. Zahvaljujući njemu (i kako on uvijek naglašava, njegovom timu) u Njemačku na dodatnu obuku išlo je u nekloliko navrata nekoliko generacija učenika metalske struke, te je škola dobila donaciju ( CNC stroj za obradu metala pomoću najmodernije kompjutorske tehnologije, dar gospodina Fridricha K. Eislera, vlasnika tvrtke „Weiler“). Drugim riječima u Industrijsko-obrtničkoj školi u Novoj Gradiški već sada nekolicina učenika ovladala je najmodernijom tehnologijom obrade metala i bez problema mogli bi raditi u novim proizvodnim pogonima koji imaju takve strojeve. Nekada smo nadaleko bili poznati po Tangu (tvornici alata) te po velikom broju metalskih majstora. Evo sada imamo nešto što ima tek nekoliko razvijenijih gradskih sredina u Hrvatskoj. Za srijedu su najavili da će bager konačno u Industrijskom parku iskopati prvi „štih“ zemlje za gradnju prva nove tvornice ( tvrke Clarum za proizvodnju tjestenine). Hoće li konačno i odgovornima u našoj državi „doći iz stražnjice u glavu“ i da će shvatiti da se nužno mora oživljavati proizvodnja novih dobara ( u poljoprivredi, industriji,…) te da će prestati govoriti kako se proizvoditi zapravo ne isplati (jer kao nikada ne možemo biti konkurentni)? Ovaj grad nije nikad bio samo prebivalište dokonih nesposobnjakovića. Dapače, ima puno sposobnih, pametnih i poštenih. Oni često ne mogu doći do izražaja od onih drugih, nesposobnih, smutljivih i pokvarenih, kojima je zapravo i u interesu da ostane status quo.
Post je objavljen 27.04.2006. u 09:37 sati.