Postavljam stolicu u središte Zemlje.Sjedam ,promatram i mrem polako.Lava i vrucina tope me,a ja svoje misli prolijevam vama.
Možda se konacno rijesim zatočenosti u ovom svijetu bez milosti.
Ta monotonost i me toliko izjedala...vodila me stazama smrti a ja sam naivno slijedila.
Život je postao težak.Svo znanje,sva dobrota,sve steceno dobrim odgojem u mladosti nije se isplatilo.Opstaju samo varalice i lopovi.U ovom svijetu novac je vlast,vrijeme,sve.Svi su materijalisti,postali smo robovi svoga vremena i svoga izuma....Živi se iz dana u dan i ne misli se na sutra.Snovi su nestali crtač ih je izbrisao golemom gumicom i ostavio samo utore olovke u ne tako bijelom papiru.
Prijatelji postali su suparnici.Vazno je samo biti bolji i drugoga što više povrijediti i omalovažiti.Ni ljubav više nije ljubav.Sada je tu samo kao pojam iskrivljenog zancenja...
Da tako žive oni,no što je s nama koji se nismo prilagodili tom nacinu zivota.Mi čije duše nisu robovi vremena i novca?Što nama preostaje...Otići-kamo? Nestati-kako? Poluditi-ni to više dopusteno.......
Osjećam toplinu,poslijednje je upravo prošlo....ni pepeo nije ostao
Post je objavljen 26.04.2006. u 23:24 sati.