Jučer navečer je neka pokvarena kretenčina, bolesna seljačina pregazila s autom moju malu slatku mačku.
Ne vjerujem kako netko može biti tako pokvaren i pregazit neku životinju.
I nije se ni zaustavio nego je samo nastavio dalje, mogla je barem ta bezosječajna seljačina izać i pogledat jel još živa ili nešto takvo, ne vjerujume da ima takvih ljudi.
I sad moje male mačke više nema...
Za mene je to bio šok, naravno bila je to mačka, ljubimac, ali meni je toliko prirasla srcu.
I kako se u zadnje vrijeme samo mazila, znala mi je skočit u krilo i gledala bi me onim svojim malim okicama. Ili kada bi nešto jela ona bi me tako slatko gledala i tražila bi pogledom da i njoj dam malo.
Ili kada je htjela ući u kuću onda bi skočila na prozor i počela bi šapicama grebat po prozoru u nadi da će je netko pustiti unutra.
A što je najgore trebala je za mjesec dana možda čak i manje dobit male mačiče, zato ona slijepa seljačina koja ju je zgazila nije ubila samo jednu mačku nego više njih.
Još ne vjerujem da je nema, imam osječaj kao da če dotrčat u kuću.
Kako je samo znala skočit kroz prozor u moju sobu pa bi je ja po cijeloj kući lovila.
Ili dok je bila manja kad je pokupila negdje buhe kad sam ju morala okupat sa nekim šamponom jadnica se tako uplašila da se sakrial u neki kutak u kupaoni i popišala se od straha, cijelu mi je kupaonu namočila kad je pokušavala pobjeć jer se bojala vode...
I kada bi se vračala iz škole znala me puno puta dočekat pred vratima! Sad ču najvjerovatnije dobit novu mačku, ali ova je bila posbna, zaigrana...uvijek je bila spremna za igru.
Još ju je moj stari uzeo sa ceste i stavio u crnu vreću za smeće a ja sam u onom trenu kada ju je on stavljao u vreću izašla van iz kuće i vidjela to.
Još ne vjerujem kako ima pokvarenih i bezosječajnih ljudi.
Post je objavljen 26.04.2006. u 21:11 sati.