Marketing
Let's rock!!!
Na sam spomen rijeci «ROCK» (ilitiga ponaski stjencuga) vecinska populacija u razredu licem uspije proizvesti izraz kunicha u stupici i ceznutljivo pogledaju u daljinu (valjda u znak tuznog sjecanja na Kurtiche, Joeye Ramoneoviche, Lennoniche... ), a nakon sto se ponovno vrate iz Nirvane (symbolic, ain't it?) slijedi provala emocija zbog opsesije elektricnim dzitrama, cesto depresivnih, ali fenomenalnih stihova i, ofcourse, starki (koje ja YOSH nisam ponovno pribavila, but... I'LL BE BACK). Bez daljnjeg dramatiziranja, the point is- svaki fan jednostavno zudi za dobrom svirkom.
Na savrsenom koncertu sve bi se poklopilo- bend rastura, publika u ekstazi, a mi u prvom redu... Yeah, right. U mojim postovima (postevima? who gives a shit, anyway) nema cvirli-mirli. Na svakom koncertu nesto MORA zviznut s nase imaginary shpage, jer jednostavno sve NE MOZE proc ko po shpagi (mozhe i po loju, ali to je suvishe gadljivo... odmah zamislim neku prasicu od 400 kg kojoj rezu utobu i vade mast) .
Naprimjerishka, nasli ste se, sve OK, cekate bend. I cekate. I cekate. «Ej, bu se ovi pojavili?», «Ma budu oni, evo, sad ce svaki cas». I tak cekate jos kojih 2 sata, iako duboko u dusi trunete kao otvorena pasteta na suncu i cviiil-cviiil-cviiilkate. Naravno, bend se ne pojavi, svi se nacvrcaju ko budale i padaju u nesvjest, dok vi placete na pozornici i zaklinjete se da cete strgati sve postere, sva pisma koja ste namjeravali poslat, osisati tu so-like-mick-jagger-looking zurku na nepristranu skinhedicu...
A moze i ovak- bend svira, sve zakon, ali... vama se pripiskilo, pa molite frendicu/frenda da vam sejva super plejs koji ste ugrabili dok se olaksavate, da ne bi ljudi mislili da se negdje izlila cisterna ak ostanete.
Nakon «uspjesno obavljenog posla» naravno vracate se na vase mjestasce, NO. Neki debeli kenjator se usidrio bas tamo gdje ste vi bili. Frendica je vjerojatno ispod istog. Kako pomaknut to cudo? Ako ne unajmite privatni helikopter s dizalicom nosivosti do 10t, nikako.
ILI, sicujejshn. Vas omiljeni frontman dere se toliko da mu iskacu vidni organi iz ocnih duplji, vi se derete zajedno s njim, kao i ostali dio mase, ali on odlucuje bas vas pozvati da propjevate zajedno s njim. Neki pod utjecajem opijata, neki zato kaj imaju specifican mentalni sklop, a neki na nagovor ekipe,uspentraju se na binu i prvo sramezljivo otvaraju njupalicu, a kad se ufuraju (jer misle da gomila skandira njima) pustaju svu raskos svoga poja... a ono, FEEELSHHH teshkkiiiii!!!! Ko da struzesh onim limenijim, ostrijim rubom od Super Krecka po ispoliranoj ploci. (Ajme, poredbe, jesen ti bigulicu). Anyway, onako debilno ponesen bacas se u rulju i zavrsis ko Seve u reklami za Karlovacku.
Nadam se da vam je ovo dobra pouka. NA KONCERTIMA MAGAZINA TO SE NIKADA NE DOGADJA. Get the point?!?
Post je objavljen 26.04.2006. u 20:53 sati.