U jednom se slučaju traži kazna za optužene Hrvate pred međunarodnim sudom u Haagu zbog "zločinačkog pothvata u pokušaju diobe BiH", dok u drugom slučaju predstavnici međunarodne zajednice prijete nekim sankcijama ukoliko se ne usvoje ustavne promjene koje praktično sankcioniraju podjelu BiH na dva entiteta. Nije li to apsurdno?
Dva događaja ovih dana zaokupljaju pozornost u BiH. Prvi je početak suđenja šestorici čelnih Hrvata za ratna zbivanja u BiH, a drugi usvajanje novog Ustava u Zastupničkom domu i Domu naroda BiH. Oba slučaja, izravno ili neizravno, tiču se diobe BiH.
S tom razlikom da se u prvom slučaju traži kazna za optužene Hrvate pred međunarodnim sudom u Haagu zbog "zločinačkog pothvata u pokušaju diobe BiH", dok u drugom slučaju predstavnici međunarodne zajednice prijete nekim sankcijama ukoliko se ne usvoje ustavne promjene koje praktično sankcioniraju podjelu BiH na dva entiteta. Nije li to apsurdno?
Valjda bi svakomu trebalo biti jasno da je rat u BiH s ciljem okupacije većeg dijela i etničkog čišćenja poveo Beograd, a dovršili JNA skupa s vojnim i paravojnim snagama nekada takozvane, a danas tako zvane Republike srpske. Okupirano je i etnički očišćeno od nesrba više od sedamdeset posto bh prostora, a brojni su Bošnjaci stjerani na hrvatske prostore ili su spas potražili u Republici Hrvatskoj.
Pošto je međunarodna zajednica sve to motrila bez miješanja, hrvatskim se čelnicima učinilo da će ona nakon rata ponašati po Rojsovu načelu: Što je tko jamio - jamio, pa je kao preventivna zaštita i okvir za opstanak fromirana prvo Hrvatska zajednica, a kasnije nekada tako zvana, a danas takozvana Hrvatska republika Herceg-Bosna. A pošto se na malom prostoru našlo previše prognanih i ojađenih ljudi, moralo je doći do sukoba, a pošto u ratu najlakše pucaju nacionalni šavovi, to je došlo do bošnjačko-hrvatskog sukoba po scenariju stranih obavještajnih službi.
Nakon svega se dogodilo da se Daytonskim sporazumom Republika legalizira, a Herceg-Bosna proglašava takozvanom, čak fašističkom tvorevinom zbog koje se sudi ne samo čelnim Hrvatima, nego i Republici Hrvatskoj kojoj se ovim procesom pokušava dokazati agresija na BiH. I to nije sve.
Za čitavo to vrijeme bošnjački prvaci na čelu s Alijom Izetbegovićem javno se zalažu za građansku i cjelovitu BiH. Tim više čudi pristanak Izetbegovićevih sljedbenika u SDA, a još više komuniste Lagumdžije da prihvate ponuđene ustavne promjene kojima se cementira podjela prema kojoj je i Srebrenica u Republici Srpskoj. Iz toga je razdoblja samo Silajdžić ostao dosljedan u zahtjevu za nepodijeljenom BiH.
Na tragu njegove politike su u tom smislu i većina hrvatskih zastupnika, a bosanski franjevci, evo, predlažu ukidanje entiteta. Pred nevoljama koje donosi novi ustav, čak bi brojni Hrvati pristali na tu opciju. Ako se već ne može dobiti vlastiti entitet, onda je bolje da i ne postoje.
Godinama slušam priče protiv trećeg entiteta. Ali nikada nisam ni od koga čuo razložne argumente za to. Jer, ako Srbi kao suveren i konstitutivan narod mogu imati entitet, zašto to ne bi mogli imati i Hrvati i Bošnjaci? Također je apsurdno da se Hrvati, koji su ostali praznih šaka, optužuju za diobu BiH, da bi je sada Srbi i Bošnjaci uz asistenciju međunarodne zajednice umjesto na tri podijeli na dva entiteta. U Republiku Srpsku vratilo se dva posto prognanih, veli biskup Komarica.
piše Petar MILOŠ
Post je objavljen 26.04.2006. u 13:35 sati.