Lebdim kroz oblake sive,kaplice kise slijevaju mi se niz lice.Munje sijevaju sa svih strana i ostavljaju oziljke,ostavljaju trajne podsjenike na bol i patnju...Lebdim bezvoljno kroz oluje mracne gledajuci u daljinu do kud mi pogled seze,ali se ne trudim dovoljno,i strah mi se uvlaci u svaki dio tijela,ne vidim sunce,ne osjecam ga pred sobom...a rekli su mi da poslije svake oluje dolazi sunce...mozda su mislil da ga trebam pronaci,sama,svojom voljom i upornoscu...hocu li moci?

Post je objavljen 26.04.2006. u 17:08 sati.