Bili jednom Rusi. I imali oni svemirski program. I sada su malo racunali da vide bi li zivo bice moglo pod adekvatnom zastitom opstati u svemiru. I racuni rekose moze, ali pusti ti racune, rekose oni, idemo mi to isprobat. I kud ce/sta ce nadjose oni jednog psa i nadjenuse mu ime Lajka. I poslali oni psa gore u malom komadu metala nazvanom Sputnik 2. I tako mala Lajka bila prvo zivo bice u svemiru... Sada ovdje obicno mama i tata prestanu pricati maloj djeci ovu pricu, ali futilni blog takes it to the next level once again.
Originalni plan misije naravno nikada nije namjeravao vratiti Lajku na zemlju. Davali su joj hranu svako malo, a zadnji obrok je bio otrovan kako bi zaspala i umrla bez patnje... Da sve ne bi bilo tako crno, Lajka ipak nije pojela taj zadnji otrovani obrok. Mozda zato sto nije bila gladna, a opet mozda zato sto ju je prije sprzilo suncevo zracenje, a s karboniziranom celjusti je malo teze jesti... I tako zavrsava ova prica.
Naravno, za svoju hraborst Lajka je dobila posthumno najvisi cin kojega astronauti mogu dobiti. Mnoga su mjesta nazvana po njoj, a u Moskvi se u institutu za istrazivanje svemira nalaze njeno ime i slika zajedno sa svim ostalim poginulim astronautima. Siguran sam da joj je to velika utjeha.
~John Fressner
Post je objavljen 26.04.2006. u 15:20 sati.