...Kao smrtni neprijatelj mrak uranja u grad.Laku noc,grade.Svoje posljednje zbogom rece Mostaru.Nema te vise.Progutase ga ljudi koji su i u mraku bili mrak.Laku noc,Mostare.
Kao skok u letu zaustavljen,nasdvija se Stari most nad Neretvom.Zvijezde se prelamaju u njenoj neukrotivoj divljini kao u paramparcad razbijena stakla koja prave mozaik,i svako za sebe cini svoju istoriju koja je jedinstvena:ponosna,gorda,divlja i istinita.Rijeka vuce poda se.Pod nezasite stijene isprepletane njenim vrtlozima.Za Mostarce je izvor zivota,za druge je"ukleta rijeka".
Treperi svjetloscu kao baklja na vjetru.Huci zivotom kao karneval u jeku.Svijetli kao svitac u noci.Dahce kao samrtnik na izdisaju.Stogodisnja koscela se nadvija nad njom.Prica joj tajne asikovanja i sjeca je kako su hrabri momci skakakli u nju.Podsjeca na onoga koji je polomio vrat i na one koje nikad nisu mogli pronaci u njenim celjustima.Ona odmahuje prkosno:"To im je bila sudbina".
Zlo je preveliko.Zacarilo je gradom i zavladalo dusama.Prostire se kao okean.Tamna talasava povrsina ciji se kraj ne moze ni naslutiti.Andric je pisao o"prokletstvu rase i krvi".Srasli sa zlocinom i brutalnom krvolocnoscu,zlocinci zive svoj zivot onako kako najbolje mogu.A ko je jednom osjetio slast ljudske krvi,taj je krvoprolice izabrao do kraja zivota kao nacin da prozivi zivot kako najbolje zna i umije.Cijelog ce ga provesti u zadovoljavanju jedne jedine strasti:da udovolji svojim nagonima.I kad dodje kraj,umrijet ce sretan:zivio je onako kako je htio i pustio na volju sve divljanje zle,proklete krvi.
U suncem obasjanoj dolini nestajao je jedan grad.Pucala je isprzena i izmucena zemlja skorena od krvi.Prosut mozak po parketu i tijelo koje odljepljuju sa zida...
Post je objavljen 26.04.2006. u 14:01 sati.