Nakon dugo godina počelo se pričati o "tvornicama". U staroj Jugi u njoj smo se svi osjećali dobro. Ona je bila mjesto na kojem se provjeravalo koliko napredujemo u "našoj stvari". Bila je i mjesto s kojeg je neprestano nastupala i u njezino ime govorila kulturna ili intelektualna elita premda možda nije nikada kročila nogom u taj prljavi prostor. Svi smo znali da su ti ljudi u plavim kombinezonima pravi pogon društva. Dospjeli su i na novčanicu. I svi sretni.
U današnjim raspravama o radničkom pothvatu da uspostave samoupravu u Tvornici duhana Zagreb, stvar je postavljena naopako. "Svi su oni glasovali za HDZ, pa neka uživaju u slastima njihove vladavine", "Pa ne bumo valjda podržavali duhansku industriju", "Pa jesu li oni svjesni da živimo u kapitalizmu, nema većeg prava do onoga na privatno vlasništvo, pravo je pravo blablablabla..." - lako se sažimlje okosnica osporavanja prava radnicima da zauzmu ono to pripada bitno njima. Radnici su postali ideološka, kapitalistička i pravna nečist. A danas kao da najviše smetaju samoj ljevici koja 'ljude u plavom' prepoznaje samo kada treba glasno izvikivati njihove unaprijed pripremljene parole.
Činjenica je međutim da su radnici oduvijek bili prljavi. Samo što ih je u staroj Jugi čistio interpretacijski i reprezentacijski aparat (što ne znači da ime svejedno nije bilo bolje nego danas). Danas se ta ista ljevica od njih distancira čisteći samu sebe kupkom pravno-civilizacijskijih stečevina liberalnog kapitalizma.
Ovih dana sam prijatelju pomagao u prikazivanju filma "Preuzimanje" i "pristojna tvornica" pred TDZ-om. Radnici su bili vrlo srdačni i zainteresirani. Bez velikih priča i zahrđalih riječi. Bilo je dovljno biti tamo i za trenutak vidjeti kako drugi žele osvojiti mjesto svog govora i udjela u općem. I samo tako počinje politika.
Post je objavljen 26.04.2006. u 13:40 sati.