Marketing
… lost without you…
…Sjedim sama u mracnom kutu svoje sobe…ocajna…izgubljena…povrijeđena…oko mene tama…hladnoca…i vjecna bol…sjedim nepomicno i gledam u mrak…ne cujem nista samo jecaj koji dolazi iz moga srca…plac i patnja obuzeli su moje tijelo…osjecam se tako osamljeno…tako tuzno…mislim na njega i u mislima ga zovem da dođe…zovem i nadam se…iako znam da je zauvijek otisao…osjecam se tako cudno…kao da lezim na snijegu…okruzena hladnocom koja me izjeda iznutra…pokusavam ustati ali se nemogu pomaknuti…zovem u pomoc no nitko me ne cuje…nitko nezeli cuti…trudim se pobjeci…ali nemogu…zima me je zarobila i ne pusta me…ja placem…zovem…molim…no nitko ne dolazi…nikoga nema…i tako ja opet ostajem sama…polako gubim snagu…vise se ne opirem…moje se tijelo polako mrzne…a moje srce postaje led…mogu samo cekati i nadati se da ce uskoro doci netko ko ce me spasit…netko ko ce mi pruziti ruku i izbaviti me iz ove boli…samo mora doci na vrijeme…ne smije zakasniti…jer bol je jaka i uskoro bi me mogla ubiti…
Post je objavljen 26.04.2006. u 12:00 sati.