Evo,kao što sam i obećao epilog slijedi...
Morao sam prekinuti pisati POST zato što me nazvala Iva i to mi je važnije od ičega.
...a onda odem na kavu s Majom i Markom,malo se smijem i sve je opet do jaja!Upravo sam danas otkrio da imam i neke redovne posjetitelje BLOG-a za koje nisam ni znao.Današnja jutarnja kava je bila vrlo otkrivajuća.Saznao sam za nove ljude koji opet sve znaju a ništa ne znaju.Ne da mi se uopće pisati o "REFUGEE" kampu više zato što se sve ionako zna.A sad iskreni razlog je taj što me upravo nazvala IVA!Ne znam što da pišem više...IVA mi baš pjeva jednu prelijepu pjesmu od Željka Joksimovića pod imenom "Balada" koju si definitivno morate poslušati ako volite slušati "pederastu" (čitaj:KVALITETNU) muziku kao i ja.E sada sada dok sam baš pričao s Ivom probali smo odgonetnuti kakav je to uopće naš odnos.Ne znam uopće kako to objasniti.Mi smo prijatelji koji besramno pričaju o glupostima a ujedno smo i frendovi koji se vole ne samo prijateljski.Evo,i što god sada napisao zvučati će glupo zato što je to nemoguće objasniti.Neprestano koketiramo sa osjećajima onog drugoga i cimamo jedno drugoga u zdrav mozak i to je sve normalno kod nas.Mislim,svi to rade ali ovo je na jednoj sasvim novoj,višoj i nadasve boljoj razini prijateljstva.Nismo prijatelji a nismo ni par.Mi smo nešto između toga.Mislim da se takav odnos ne može klasificirati riječima.To stvarno treba vidjeti kakvi smo nas dvoje skupa.Fakat ne znam...Ne znam više što pisati kada su mee moji frendovi VIRTUALCI odjebali i ostavili me da sam virtualiram po blogu i jadam se šačici drugih jadnika(moji imaginarni posjetitelji BLOG-a).
I za kraj samo jedan poziv upomoć::::::::VIRTUALCI vratire se i visite na BLOG-u samnom jer sam usamljen bez vas::::::::::
Post je objavljen 25.04.2006. u 22:37 sati.