Marketing
ZBOGOM
ovaj je post posvećen tebi, tebi koji ga nikad nećeš ni pročitati, tebi koji nikad nećeš saznati koliko sam te voljela, koliko te volim... ali jednostavno više ne mogu protiv sebe, jednostavno ne smijem dopustiti da se osjećam onako ko jučer... i ne, ne krivim te za to svoje stanje, iako je sve to djelomično zbog tebe... ali kako da okrivim nekoga tako savršenog poput tebe, to je nemoguće... znaš... od dana kad sam te ugledala zavoljela sam te, a ljubav je rasla iz dana u dan, nikad nisam mislila da ću nekoga moći voljeti više od sebe, od života, i eto dogodilo se to da sam zavoljela tebe, tebe koji mi nisi uzvratio ni dijelom te ljubavi... zbog tebe sam bila spremna promijeniti sve, cijeli moj život, i samo sam tražila jednu šansu, jednu malu šansu, koju mi ti iz nekih samo tebi poznatih razloga nisi htio dati, pa zar sam tako puno tražila?!?! možeš li mi odgovoriti? ne nemožeš, nisam to ni očekivala od tebe, jer ti ne znaš za ovo, za moje osjećaje, ne znaš koliko te volim, ili možda znaš, ma sumnjam jer ipak sam te vješto uvjerila u to da smo frendovi... ali evo sada sam shvatila da moram nastaviti dalje, bez tebe, moj život će biti tako pust, ali priviknut ću se ja na to... idem, okrećem se od tebe i krećem u novi život, novu svakidašnjicu, trudit ću se da ti u njoj boraviš što manje... napuštam sve svoje misli o tebi... ali ne mogu ti zabraniti da ulaziš u moj život jer je to sada nemoguće, ne želim te potpuno izgubiti, ne bih to podnjela... znam da ćeš ti nastaviti dalje, jer kod tebe se u ovih nekoliko mjeseci koliko se poznajemo nije dogodilo/promijenilo baš ništa, i vjerojatno ti ni naše poznanstvo ne znači ništa više osim jednog u nizu, ali za razliku od tebe ja sam tih istih mjeseci proživjela toliko toga, toliko suza i smijeha zbog tebe, značio si mi sve u životu... i nastavi dalje sa svojim životom, budi sretan, a ja se samo nadam da ćeš naći nekoga ko će te voljeti ovoliko, jer ti to zaslužuješ... i iako će me slomiti to kad nađeš takvu osobu, iako će mi se ovo već napuklo srce slomiti u 1 000 000 komada, bit će mi drago zbog tebe... i zauvijek ćeš biti u mome srcu, voljet ću te svakim dijelom svoga bića, ali jednostavno moram dalje... i neću te tražiti u drugima, jer tebe je nemoguće zamijeniti, jednostavno te nitko nije dostojan, samo ti imaš moju ljubav... a tebi to ne znači ništa... ti živiš svoj život ni ne znajući da postoji netko tko živi za tebe... a ja te nikako ne mogu izbaciti iz misli ma koliko se trudila... samo te još jedno molim, oprosti mi što ću se i dalje nadati da budemo zajedno, jer jedino s tobom mogu zamišljati svoj život... nadati ću se, ali i pokušati te izbaciti iz glave... naravno znam da mi ti u tome nećeš ni malo pomoći, ali trudit ću se, valjda dovoljno jako da jednom odeš iz moje glave, iz mog srca, ali neboj se nikad nećeš potpuno otići, jer ću te ja voljeti zauvijek... drugi su dečki za mene ništa, oni ne postoje, i uopće ne znam kako da krenem dalje, ali morat ću pronaći način... jedino što ću ti još napisati je da te neizmjerno volim, obožavam, ti si mi sve na svijetu, ali moram se truditi da to više ne bude tako... e pa zbogom ljubavi moja, nadam se da ću te jednom uspjeti preboljeti, i molim te da mi više ne otežavaš ovu situaciju, pusti me da te barem pokušam zaboraviti...
i još samo za kraj da ti kažem što sam sve bila spremna učiniti za tebe, ali ti si sve odbacio bez imalo razmišljanja:
reci što da budem
biću za tebe
kaži što da radim
uradiću sve
ne govori više da te ne vole
ako želiš prijatelja
evo ti ramena
ako želiš moju ljubav
uzmi je za sva vremena
ne govori više da te ne vole
kad odnio si sve
reci hoću to da imam
ja ću to stvoriti
hoćeš li heroja ratnog
otiću se boriti
ne govori više da te ne vole
kaži hoću snijeg da pada
ja ću pričati s Bogom
hoćeš me za jednu noć
ljubi me i šutni nogom
ne govori više da te ne vole
kad odnio si sve
Post je objavljen 25.04.2006. u 20:37 sati.