Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/anamarija

Marketing

Evo banke cigane moj...

Tako Cigo pjeva dok vidi da mu staje auto nakon njegovog mahanja uz rub ceste tražeći pomoć.
Dudeki smo u ovoj istinitoj priči ovoga puta ispali mi na putu za domaju u nekadašnjoj nam bratskoj Sloveniji, a danas europskoj zemlji kroz koju se vozi seoskom cestom berući cvijeće iz auta.
Dakle, maše netko pokraj auta koji stoji uz rub ceste, ja automatski govorim Savršenom neka stane jer netko treba pomoć (da, da samo dajte sada, nisam uspjela vidjeti tko stoji tamo) i dojuri Cigo i počne već uvježbanu predstavu. Prvo moram spomenuti da je Cigo poliglot i govori sve jezike po potrebi, iako sve zajedno zvuči zanimljivije od Salvatorea iz Ime ruže. Pa vadi potrganu kreditnu karticu koju je valjda netom prije rasjekao, pa mu nestalo benzina, nema gotovine, dvoje djece urla u autu, a on jadan ne može do Turske kamo putuje iz Njemačke. Budući da sam ja bila glavni pregovarač jer sam sjedila na suvozačkom mjestu, Cigo se meni unosio u facu spikom i prilikom.
Traži stoojra za benzin, nakon mojih odbijanja spusti on na pedeset, moli, kumi...
I što sad, Cigo najvjerojatnije mulja, ali uporan i dosadan počne skidati dio zlatnog nakita sa sebe, a bilo ga je što na vratu, što na rukama i prstićima za opremit jednu manju zlatarnicu. I stavlja on to meni sve u ruke, ja vraćam kao da je kuga i neću to ni pipnuti. Kažem da ću mu zvati pomoć, novaca nemamo i mi imamo samo karticu i bok.
I natežemo se mi, Cigo se sve više unosi i hoću reći Savršenom da krene i dignuti prozor, kad se on lati novčanika i izvadi lovu (ovaj manji iznos, neću ponavljati iz emocionalnih razloga), daje mu, Cigo zgrabi i mahne po sistemu Ajde, gubi se, kad nisi dao više... A ja ne mogu vjerovati.
Savršeni nije htio riskirati da Cigo ne postane još agresivniji i nešto mi ne napravi i kad smo već stali (on sam to nikada ne bi napravio), sami smo se uvalili, pa ćemo i platiti. Tako nekako sam ja to shvatila, ali sam i sada zbunjena tom reakcijom. Ja mu stvarno ne bih nikada dala novce.
Ja kao i uvijek na kraju imam jednu globalno-filozofsko-etičku dilemu... Zapravi nekoliko njih.
Jesu li predrasude baš uvijek bez pokrića? Ili će se kod cigana (namjerno ne koristim ionako farizejsko-korektni izraz Romi) ipak češće naići na prevarante? Treba li se zamarati time je li pomoć u današnjem svijetu došla do stvarnih potrebnika?
Kako odgajati dijete u takvom svijetu, da ono ne bude bešćutno, a da opet ne bude niti Dudek?
Hoće li netko kupiti zlatni lanac i tri pečatnjaka sa ugraviranim auto-markama? Čisto od zlata, majke mi...

Post je objavljen 25.04.2006. u 17:04 sati.