U kući nalazimo tragove i materijalna svjedočanstva nekih prošlih vremena kada se nije sve kupovalo, nego se nešto i proizvodilo u kućnoj radinosti. Ručno rađene tkanine i predmeti, sada su više za muzej nego za upotrebu. Starine su vrijednosti koje se u Slavoniji ne pokazuju svaki dan, nego samo u posebnim prigodama. Na fotografiji vidite dio ponude u jednoj novogradiškoj mesnici za Uskrs. Košara puna suhomesnatih proizvoda i još nekih detalja koštala je 600 kuna. To je mnogima bilo nedostižno, pa su mogli samo uživati u pogledu. Potpunosti dojma u ovom slučaju pripomažu originalne šokačke rukotvorine.
Dok je ljudi bit će i običaja, kažu ljudi. Ipak možda ne bi trebalo biti ovisan o tuđim navikama i po svaku cijenu slijediti druge. Ne živimo u vrijeme plugova koje vuku životinje. Zašto bi morali voljeti tamburašku glazbu, a ne neku drugu? Zar treba osuđivati nekoga tko ne slavi kirvaj ili se u nekim danima u godini kad drugi naprosto polude od rastrošnosti, osjeća izgubljeno i ne vidi u svemu tome sebe niti smisao? Osobno sam među onima koji još iz običaja još „drže do tih stvari“ no ipak od najranije mladosti više okrenut modernijoj glazbi. Svaka čast izvornoj slavonskoj autohtonoj glazbi. To blago treba sačuvati za sva vremena. Hiperprodukcija tamburaških sastava pogotovo 90.-tih godina napravila je puno dobroga, ali i lošega slavonskom etno blagu. Danas vam pod „brandom šokačko“ nude hrpu novokomponiranih skladbi, nerijetko „prepakiranih“ ruskih romansi i sličnih glazbenih tvorevina koje su daleko od izvornih korijena. Osobno mislim da su skladatelji tamburaških pjesama trenutno otišli još dalje u šund nego ikad prije. To me podsjeća na ono što su izvornoj srpskoj narodnoj glazbi napravili neki unoseći disco-ritmove i zvuke dalekog Istoka. „O ukusima se zapravo ne raspravlja“ i mogao bih se složiti da eventualno postoji dobra i loša glazba. U nedjelju je Miroslav Škoro pjevao u Dragaliću. U svemu sam katkada svojeglav, pa primjerice tako mislim da su Škoro i Thompson sasvim dovoljno do sada zaradili na domoljubnim pjesmama. Uopće se ne osjećam manjim Hrvatom od njih. Manipulacija emocijama masa donosi im extra-profit. Umjetnost ne može biti kreirana po tržišnim interesnim principima. E moj narode iz te frke o kojoj pjevaju „domoljubni eksperti“ svojedobno jedva izvukoh živu glavu. Bila mi je čast biti dio generacije kojoj je povijest dala tu ulogu koju smo odigrali manje-više uspješno (imam dojam da smo negdje pogriješili u korist drugih).
Post je objavljen 25.04.2006. u 14:47 sati.