... još kako je "vrijedno truda".
Pošto mi je trebalo par argumenata da bih opisao primitivizam jednog Primitivus TurboFolkusa (Permalink dotičnog posta), isprovocirao sam jednog primjerka ove vrste, koji savršeno odgovara svim onim činjenicama koje sam iznio u ranijim postovima ovoga bloga. Poznavajući psihologiju takvih primitivnih organizama, otprilike sam znao kako će se ponašati i kakve će mi riječi uputiti. I naravno, ni ovoga puta se nisam razočarao u svoje intuitivne osjećaje - psovke su frcale na sve strane, optuživalo me sa da sam, zamislite - ljubomoran(!) na TFolk kulturu, da sam nepismen i baš me čudi što nije spomenuo dlakavog četveronožnog kućnog ljubimca u seksualnom odnosu sa mojom milom majkom... Ali mu i nije to trebalo da se pokaže kako jedan nezreli, primitivni mozak jednog još manje zrelijeg i primitivnog dječaka, rasnog primjerka Primitivus Turbofolkusa ralaže i zaključuje činjenice i donosi sud o racionalnoj stvarnosti.
Nažalost, to je samo jedan primjer od gro takvih, samo ovoga možete proučiti jer, na sreću, ima svoj blog, posvećen TFolk stilu - TFolk blog Primjerak jednog dječaka, toliko upletenim u pipke "Hobotnice s Istoka" do te mjere da mi ga je bilo žao vrijeđati, kada sam vidio koliko grca od silnog "Balkanskog Dreka" koji mu je do grla došao.
To je samo jedan primjerak mladog života u usponu obrazovanja koji je na svojem putu do uspjeha upao u krivo društvo i ostao 'ispranog mozga' od strane istočne, primitivne kulture. I žao mi je što 90% današnje mladeži je kao on. A negdje su rekli da na mladima svijet ostaje. E jadan takav svijet koji će ostati u rukama primitivaca, onih koji slušaju harmonike, loše usklađene akorde, beznačajne stihove i rime toliko jadne, da se jedno dijete iz vrtića svojom pjesmicom o mami može hvaliti kako ima bolju rimu, što ne bi bilo daleko od istine, ako uzmemo jednu strofu - Šampanjca od Mile Kitića:
To sto je moje sigurno je
sto nije moje jos bolje je
a ti pitas me, pitas sta mi je
I 90% nacije je ludo za ovom pjesmom... nevjerojatno...
A kada bih još refren ovog Hita Smrdljivog Istočnog Melosa napisao, dobio bih argumentiranu, defakto stvar, koja doakazuje primitivnost i smatranja Žene Kao Objekta, kao komad mesa, o kojem sam pisao u ranijem postu:
Udara u glavu k`o sampanjac
njeno malo, glatko, crno koleno
pusti sreco, samo sam muskarac
vuce me, prokleto
udara u glavu k`o sampanjac
ja bih s njom do jutra ovde ostao
oprosti sreco, samo sam muskarac
vuce me, prokleto
I još sve to ukomponirano s tako jadnim (dis)harmoničnim tonovima jedne poluraštimane harmonike. Par akorda i napravili su hit za kojima 90% Hrvata luduje, hit koji se sluša na tulumima, u autima, u narodnjačkim stajama - sjemeništima nekulture, seksizma, šovinizma i većinom lošeg ukusa, do te mjere da se zbilja zapitam - što se događa sa društvom?!
I odgovor je uvijek isti... TurboFolk je zasjenio mladež, ušao je u društvo poput virusa i zarazio mnoge.
Post je objavljen 25.04.2006. u 10:56 sati.