Kao i uvijk počinjem s istom rečenicom. Sama sam, ali za razliku od jučer danas je "tek" pola deset a ja sam sama. Ma ono jučer ti je bilo i strašno i žalosno i jadno a ako ne uzimam sve tako srcu onda i smješno. Žao mi je da je jedan tako mladi život s oproštenjem usran odgojom, socijalnim utjecajem. ma što da ti više pričam gleda u nju kao Boga i što god ona kaže on kima glavom i govori da tako je tako je da da tako je. Ma joj to bumo pričale kad se vidimo jer ne zanm kaj da više kažem. JADNO.
Što se tiče ponedjeljka, ja ti nemam baš takav osjećaj kao ti, mene više panika ulovi u nedjelju podvečer ali me pustii do ponedjeljka jer sam shvatila da vrijeme toliko brzo prolazi da postoje samo dva dana u tjednu ponedjeljak i petak i vikend. Ja uopće ne znam gdje su nestali ostali dani.
Mala digresija skupljamo se, došle su obje dok pišem pismo.
Nastavljam misli iz predhodne rečenice, ali jedino zbog čega mi je ponedjeljak znakovit je zbog tih glupih odluka. Počet ću ovo počet ću ono a prestat ću ono. koji shit jer jedva čekaom da prođe taj dan a da mi ne počnemo to nešto i onda tjedan dana lufta ili nemirne savijesti opet do drugog ponedjeljka. I tako dovjeka. Nego kada ćemo mi na rolanje, ali naše rolanje mora biti ritualno. Rolanje cca 2-3 kruga i onda ručkić u SS. Ti samo reci kada, ja mogu uvijek poslije posla. Jedino što sam se ovaj četvrtak naručila kod
Post je objavljen 25.04.2006. u 09:17 sati.